četvrtak, 10.01.2008.

Sam naslov govori da sam imala i ovakvih iskustava! Loših! Prije možda pola godine, imala sam super dečka koji me ˝stvarno volio.˝ Tako je bar meni govorio. Sve je bilo super no onda jednog dana poslao mi je poruku da ovo više ništa nema smisla i da je najbolje da prekinemo…joj možete mislit kako mi se tada srce slomilo…voljela sam ga kao nikoga u svojem bijednom životu…taj tren nazvala sam najbolju prijateljicu da dođe malo do mene te da mi pomogne u vezi svega toga… pa hvala Bogu, napokon, za to i služe najbolje prijateljice…ali ona očigledno nije bila prava u tome trenutku. Odmah, nakon desetak minuta došla je kod mene i vidjela me cijelu uplakanu, normalno da sam joj odmah sve ispričala i tada me je malo tješila…i tako smo mi dosta dugo pričale kako su dečki bezosjećajne svinje…itd. No nakon nekog vremena uzela sam u ruke njen mobitel i kao iz navike ušla u ulaze poruke…vidjela sam da je počela dobivati slatke poruke od nekog, kojeg je u imeniku imala pod ;) (smiješak). Bila sam sretna zbog toga te sam ju odmah pitala tko je taj sretnik,kako bi se reklo. Odmah mi je uzela mobitel i obrisala poruke ali nije joj to ništa pomoglo kad sam ih već bila pročitala. Ponovno sam joj ga uzela i brzo ušla u imenik provjeriti broj tog dečka. Tada sam bila jako znatiželjna ali kada sam ugledala čiji je broj htjela sam ju taj tren izbaciti van iz kuće ali sam se suzdržavala. Možete misliti tko je bio taj dečko? Nagađam da već znate po mojoj reakciji. To je bio moj tada već bivši dečko. Nisam razumjela kako je samo mogla doći kod mene i tješiti me ako je ona već s njim petljala. To me je dokrajčilo. Odmah sam briznula u još jači plač. Taj prekid bih već kad-tad preboljela ali tad kad sam shvatila da se to sve dogodilo zbog Nje. Moje najbolje prijateljice!…Ajoooooj…mislila sam si da ću je zgnječiti tamo. Čim je otišla svojoj kući nazvala sam tog dečka i napala ga kako mi je to mogao napraviti baš s njom…od toliko cura na svijetu on izabere baš nju. Mislim stvarno… toliko sam bila ljuta na nju da sam uzela jednu našu zajedničku sliku potrgala ju na pola i počela paliti. Poludila sam. Sama sam sebe htjela strpati u Popovaču kako ovdje ne bih naudila određenim osobama. No zato služe i ostale prijateljice. Sve su mi one drage ali posebno su uz mene bile Eva i Matea. Uz njihove savjete sve sam brzo počela u glavi smirivati. Iako su mi govorile da to ne bih nikako trebala olako zaboraviti, da takvo što se ne bi trebalo tako brzo moći oprostiti i još k tome najboljoj prijateljici, ja nisam takva osoba. Pre osjećajna sam da bih zaboravila to prijateljstvo. Ja sam osoba koja stvarno svašta može podnijeti u životu i stvarno sve mogu oprostiti samo mi je potrebna isprika. Nisam dobila baš onakvu kakvu sam očekivala ali sam prihvatila dobivenu. Znala sam da ta njihova veza neće potrajati dugo pa nisam toliko dramatizirala… Sada je sve to daleka prošlost ali kao što mi i naslov kaže : ˝Rana koju ti zada prijatelj teško zaraste ˝. I ja sam dobar svjedok da je ta rečenica istinita. Sad samo molim tu prijateljicu, kad ovo pročita, da se ne uvrijedi jer sam to i njoj i njemu davno oprostila. Samo sam to sada spomenula jer sam u jednoj knjizi pronašla današnji naslov posta i vidjela dobru temu za novi post. Pozdrav svima, big kiss vam šaljem!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.