vrijeme rata i razonode

27.01.2006., petak

1994: teško, čudno i varljivo

Vrijeme u kojem živimo je ne samo teško, već i čudno, kao što je čudno sve što ne znamo što je, ni zašto se i kako događa. A događa se na našoj koži, pa je tim teže. Mnogi pokušavaju naći odgovor da bi znali kakav je naš život u njemu i kako je nama, (recimo, kardinal Kuharić: "ŽIVIMO U VREMENU NEMORALA", "Večernji list" 10.III 1994.,) ali ma koliko da su im uvidi precizni, a prosudbe utemeljene, do sada nije bilo zadovoljavajućeg odgovora i malo je vjerojatno da ćemo ga uskoro i dobiti. Naime, svi ti pokušaji svjedoče da je vrijeme u kojemu živimo takvo da izmiče sveobuhvatnom sagledavanju i generalnim ocjenama. Duh vremena - kakav jest da jest - nedvojbeno se prikriva. Teško, čudno i varljivo, to je prvo što možemo reći o vremenu kojem smo suvremenici.

Cijela priča nalazi se u knjizi
"VRIJEME RATA I RAZONODE"
u izdanju izdavačke kuće "Durieux", Zagreb.

- 18:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.01.2006., srijeda

Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća svratio sam do Maribora dogovoriti suradnju u njihovim dnevnim novinama, te posjetio prijatelja Marijana Pungartnika. Nas dvojica smo gotovo u svemu bili al pári. Otprilike istih godina, u svojim sredinama i na bivšem općejugoslavenskom planu jednako afirmirani, jednako stručni i kvalitetni, iste idejne orijentacije. Jedina je razlika bila u tome što sam ja u svojoj domovini ostao bez posla i ikakve mogućnosti išta zaraditi, a on je u Mariboru bio čelnik gradske kulturne zveze.

Cijela priča nalazi se u knjizi
"VRIJEME RATA I RAZONODE"
u izdanju izdavačke kuće "Durieux", Zagreb.

- 15:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.01.2006., ponedjeljak

.

Dobričina priča je jednostavna: nitko ne ide u vojnu školu bez velike nužde. Njegov izbor bio je jednostavan: ili će ostati sirotinja iz predgrađa, sa svim izgledima da postane kriminalac, propalica, u najboljem slučaju tek šljaker u tvornici s gomilom djece, bez stana i s bijednom plaćom, ili će nekoliko godina otrpjeti vojnu disciplinu, ali u toplom i uhranjen, te zatim dobiti siguran posao, pristojan vojni stan i sve što sljeduje oficira. Završio je srednju tehničku vojnu školu, zatim tehnički vojni fakultet, postao je stručnjak za kompjutere, magistrirao, doktorirao, nakraju je radio u vojnom laboratoriju u Črnomercu. Uniformu gotovo uopće nije ni nosio, dolazio je na posao u jeansu, nakon nekoliko godina rijetki su tek znali da ima vojni čin. Većina časnika mislila je da je i on jedan od građanskih lica sa službom u JNA. Čak i prilikom državnih praznika kada su se svi ostali morali postrojiti u uniformama, on nije izlazio iz svog laboratorija gdje je provodio od jutra do kasno navečer. Imao je jednog pomoćnika, Krešu, tehničara, građansko lice sa službom u JNA, i taj ga je samo u zajebanciji zvao "majore".

Cijela priča nalazi se u knjizi
"VRIJEME RATA I RAZONODE"
u izdanju izdavačke kuće "Durieux", Zagreb.

- 20:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.01.2006., nedjelja

Zaustavljamo auto na parkiralištu pored autoputa između Bolonje i Padove i ulazimo u opskrbni centar. Gladni smo i žedni, iscrpljeni i žuri nam se. Šećući između polica sa raznoraznim namirnicama nakratko zastajemo pored one sa čipsom. Odmjeravamo ih neodlučni između različitih vrsta, veličina i pakovanja. Ja presuđujem: jedna vrsta je pakirana u valjkastu kartonsku kutiju poput one u kojoj se prodaju tenis loptice, jedino što je za trećinu manja. Na omotnici je fotografija sadržaja - čipsovi su savršeno ovalnog ruba, kao hostije, ali blago savinuti po sredini. Na fotografiji je cijeli stupac tih hrskavaca, naslaganih poput žetona na rubu kockarskog stola. Oko njih je tekst koji govori o proizvođaču i proizvodu, i to na deset jezika - vidim da je stigao iz Njemačke. Prisjetim se da sam u Americi probao čipsove istog oblika i da su mi se svidjeli. Uzmem kutiju u ruke, osjetim da je sasvim popunjena, (cijena je skuplja od ostalih čipsova, te pomislim - mora da je dobro!) i ubacim je u već do pola punu košaricu.

- Nastavak teksta u knjizi "VRIJEME RATA I RAZONODE".

- 11:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.01.2006., subota

1.
Stari Mate Babić je došao pred ambulantu doktora opće prakse sa snopom dijagnoza i raznoraznih nalaza sat prije otvaranja i bio je prvi koji je ušao u čekaonicu, ali je do deset sati već desetak ljudi ušlo preko reda, a on je i dalje čekao da ga pozovu. Cupkao je uz sama vrata ordinacije, no sestra je ponovo pred njegovim nosom uvela nekog muškarca njegovih godina koji tek što je stigao. Toliko mu je tlak skočio da se zamalo srušio i umro. Kad je čovjek izašao iz ordinacije sa snopom uputnica i recepata, a sestra objavila polsatnu pauzu u radu, nije izdržao da ne pojuri za njim s namjerom da mu kaže sve što misli o usranoj organizaciji zdravstva, korupciji, protekcijama i "padobrancima". Sustigao ga je pred ulazom, zaustavio, i upravo je zinuo da sve poteče iz njega, kada ga je već presjeklo zaboravljeno sjećanje i uzviknuo je:

- Ti?! Ti si živ! Zar te nisam osudio na smrt?!

Cijela priča nalazi se u knjizi "VRIJEME RATA I RAZONODE"
u izdanju zagrebačke izdavačke kuće "Durieux".

- 22:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.01.2006., petak

Ne znam zašto toliki ne vole moje priče: urednici ih ne vole, izdavači ih ne vole, kritičari ih ne vole, teoretičari, profesori, povjesničari književnosti i recenzenti ih ne vole, ne voli ih čak niti moja žena. Doduše, čitatelji ih vole, ali u kolikoj se nakladi kod nas tiskaju knjige - oni su u manjini. I dok još sve druge razumijem - žena me iznenađuje. Ili moja očekivanja pokazuju moju beskonačnu naivnost: možda i jest najprirodnije na svijetu da upravo moja žena prva od svih ne voli što dišem i postojim. To što sam je oženio ne može mi nikako oprostiti. Time sam pokvario sve mogućnosti da se uda za Brada Pitta, Seana Conneryja ili nekog od Kennedyjevih. U skladu s tim sasvim normalno da ne može smisliti ni ono što govorim, a kamoli pročitati ono što pišem.

- Nastavak u knjizi...

- 19:37 - Komentari (3) - Isprintaj - #

15.01.2006., nedjelja

sukus rata

Jednoga jutra su po svim kućama u selu osvanuli napisi. Bili su ispisani pola metra visokim rogobatnim slovima. Na nekim kućama je pisalo HRVATSKA, na nekima SRPSKA ili SRBI, a na jednoj je pisalo MOJA.

- Cijela priča nalazi se u knjizi "VRIJEME RATA I RAZONODE"
u izdanju zagrebačke izdavačke kuće "Durieux".

- 21:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>