|
Evo u stilu i sa značajnim zakašnjenjem, brzi pregled ostatka zff-a. Nisam imao namjeru, ali ljudi pitali. Četvrtak je prošao potpuno u znaku domaće premijere sad već ozloglašenog filma Ive Lole Hribara (kako ga zove Šovagović), 'Što je muškarac bez brkova?'. Kako je poznato, Hribar je u zadnji čas otkazao projekciju svog filma na Puli (oko čega se opravdano stvorio priličan skandal), a daljnju zabranu prikazivanja zbog neisplaćenih honorara ishodili su scenaristi filma (Tomić, Baretić i dr). Premijeru je film, i to prije skidanja sudske zabrane, imao na festivalu u Sarajevu. Iako je na zff-u frenetično dočekan ovacijama prepune dvorane, a naposlijetku je osvojio i nagradu publike, 'Što je muškarac bez brkova?' nije pretjerano dobar film. Radi se svakako o pristojnom i zabavnom ostvarenju (možda i potencijalnom domaćem hitu), još jednom dokazu tezi kako se jedna mala anemična kinematografija napokon uhodala i prestala proizvoditi kriminalno loše filmove. Domaći su autori izgleda otkrili Dalmatinsku zagoru i krenuli u ozbiljniju filmsku eksploataciju tog autohtonog prostora. No, za razliku od Sviličića čiji je film 'Oprosti za kung fu' puno bolje i ozbiljnije ostvarenje, Hribar kao da ne želi zagrepsti ispod površine, razumijeti društvene kodove i mehaničku solidarnost na kojoj se temelje odnosi tog kraja. Dok Sviličić shvaća ono što se naziva tugom provincijalizma i solidarizira se sa svojim sputanim likovima, Hribar u cijelom folkloru (a nažalost i u samoj radnji filma) nerijetko nalazi tek osnovu za geg. Pri tom je manje ili više uspješan humor, uz određenu i prema kraju filma sve naglašeniju sklonost infantilnoj groteski, često sličan i na razini onog u opravdano zaboravljenom Brešanovom 'Maršalu' (dakle primjereniji sitcomu nego ambicioznom filmu). Odluka da se film snimi u hdtv-u i full formatu (prvi hrvatski film koji ispunja cijelo platno), koji je ionako 'dobar samo za snimanje zmija i sprovoda' (ili za holivudske spektakle), ne izgleda nešto previše opravdana, a moglo bi se naći i ponešto čisto zanatskih pogrešaka. Najveći Hribarov uspjeh je neočekivana uloga koju je izvukao iz inače iritantne Zrinke Cvitešić koja je odlična u ulozi vlaške rošpije. I ostali glumci su prilično raspoloženi, uz napomenu da neizbježni i strogo specijalizirani Ivo Gregurević po enti put glumi isti lik. Na kraju projekcije ekipa filma se popela na pozornicu, Hribar je onako zdravo đibonijevski raširio ruke i upijao pljesak, a Matić dodatno žicao nagradu publike. Ma bravo. Prije 'Što je muškarac bez brkova?', prikazan je kratkometražni film iz Finske 'Muškarac traži muškarca'. Riječ je o tipičnom crowd pleaseru koji nažalost funkcionira na račun jedne dosjetke. U ovakvoj kratkometražnoj konkurenciji svakako jedan od lošijih filmova. Isti dan prikazan je jedan od zanimljivijih filmova festivala, kanadski 'Život s mojim ocem'. Kinematografija iz Quebeca u zadnje vrijeme predano isporučuje ovakve solidne filmove o snalaženju lika osebujnog intelektualca u 'barbarskoj invaziji' konzumerizma (istoimeni film Denysa Arcanda prije koju godinu uspješno je sudjelovao na brojnim festivalima). Glavnom liku obično je suprostavljen neki član obitelji koji se prilično dobro snalazi u uvjetima tržišnog kapitalizma (u 'Invazijama' i ovom filmu sin, u 'Drugoj strani mjeseca', simpatičnom filmiću prikazanom na Queeru, brat blizanac). I u ovom filmu, prilično slično kao u 'Barbaskim invazijama', umirući pisac, flamboajantni intelektualac šezdesetosmaškog tipa, pomiruje se sa svojom okolinom. Nimalo lošiji od 'Invazija' s kojima dijeli osnovnu ideju, no ne i njezinu razradu, 'Život s mojim ocem' zanimljiva je analiza kompleksnih odnosa i karaktera s ponekom stvarno odličnom scenom poput one u kojoj stari bonvivan nepozvan upadne na korporativno slavlje i održi zdravicu za uspješnu fiskalnu godinu. Kratkometražni 'Sretan Uskrs' bio je dio iste projekcije. Prilično dobar film u kojem se sin suprostavlja roditeljima, priznaje kako njegova djevojka očekuje dijete i kako napušta fakultet. Kraj je stvarno efektan, jedan kratki monolog demaskira sve malograđanske institucije do kojih drži hladni pater familias. Jednostavno i istinito. U četvrtak je s velikim zanimanjem popraćen i dokumentarni film 'Made in Serbia' o porno sceni u susjednoj državi. Nisam mislio da će film biti tako uspio društveni komentar, autor Mladen Đorđević stvarno je snimio zanimljiv prikaz situacije u Srbiji, uz neke iznenađujuće hrabre postupke. Očekivao sam uhodanu industriju porno filmova, a ne dvadesetak ljudi koji snimaju kako bi skucali za drva i doslovno jednog eksploatatora koji kontrolira cijelu scenu i tepa si da je veliki umjetnik. Petak je posvećen autoricama. Kratki film 'Tempirana bomba' o paranoji i pritisku koji stvara moderno društvo, pristojan je film, ali jedan od slabijih u konkurenciji. Izraelski dugometražni 'Oženiti se' dobar je film s neočekivano jednostavnom pričom i uspjelo složenom kombinacijom emocija, dosta uspoređivan sa radom legendarnog Johna Cassavetesa (s kojim se može uspoređivati svašta, a čini se da se ovdje nije baš previše ni improviziralo). Vivian, pritisnuta rutinom i hladnom distanciranošću svog muža, želi se razvesti, ali je očekivanja društva u tome koče. Predstavljajući svoj film, koredatelj Ronit Elkabetz (film je snimio sa sestrom Shlomi Elkabetz) posvetio ga je svima koji se na neki način osjećaju zatvorenima. Škotski kratki film 'Mlijeko' simpatično je ostvarenje koje kroz malu svakodnevnu epizodicu prikazuje složenost međugeneracijskog odnosu bake i unuke. 'Iluminacija' je francuski film o još jednom neprilagođenom i osebujnom pojedincu koji pokušava pronaći svoje mjestu u svijetu. Jedan od boljih filmova na festivalu, zanimljiva priča o odrastanju i suočavanju sa društvenim konvencijama. Što mislim o pobjednicima festivala već sam napisao, ali evo još jedanput. Dugometražni program ovogodišnjeg festivala bio je prilično ujednačen, i to ujednačeno prosječan, ispod razine prvog i drugog zff-a. Nijedan film nije se posebno izdvojio, a žiri je za pobjednika odabrao vjerojatno najslabije ostvarenje. Kratkometražna konkurencija bila je najbolja ikad na nekom domaćem festivalu (pri tom mislim na Zagreb ili Motovun), a čak su i slabiji filmovi bili barem pristojni. Žiri je nagradu dodijelio solidnom filmu 'Hibernacija', dojam je kako je prikazano i boljih filmova (posebno su me se dojmili 'Leptiri'). Dokumentarna selekcija je također bila pristojna, a kako je jedan film koji spada u žanr dokumentarne fikcije ili čak mockumentarya pobijedio u konkurenciji dokumentarnog filma, opet mi nije jasno. Domaće filmove u programu 'Kockice' nisam stigao gledati. Nakon svečanosti dodjele nagrada, prikazana je restaurirana 'Krstarica Potemkin' (stvarno s još više specijalnih efekata i eksplozija, prije nisam vidio verziju u kojoj je zastava na Potemkinu obojena), remek-djelo filmske umjetnosti i remek-djelo propagande, još uvijek, nakon osamdeset godina, strahovito životno ostvarenje. 'Program reklama najpoznatijih svjetskih redatelja' stvarno nisam imao nikakvih ambicija gledati, a vjerujem i da su 'najpoznatiji svjetski redatelji' sigurno oduševljeni kad svoju kreativnost moraju prostituirati i upregnuti u marketinšku mašineriju. Projekcija je bila jako posjećena, još mi nije jasno kako koncept gledanja reklama u trajanju od sat i po vremena funkcionira. Eto, to je to. Dobar program, gomile ljudi na projekcijama, pristojne zabave i previše rigorozno osiguranje. Vidimo se dogodine. |
| < | studeni, 2005 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv