Rekla bi da su sve ove stranputice od dnevne sobe
preko hodnika
putem mrvica cipela papuča namještaja tepiha
pa sve do kupaonice u kojoj joj se na neodređeno
gube tragovi
vrlo čudni, zato kasni
Voda pomaže, prešućuje ti
pa je do tvog odbrojavanja ponovno ulaštena
kao i svaka druga lutka, vidiš
kosa joj je meka isključivo na vlastiti dodir
a oči će se ionako uskoro
vratiti u normalu
Voda pomaže, ne odaje ti
nakon dovoljno tekućine i minuta na koje
nije računala, samo su pobjegle kroz odvod, čiste
nije ti rekla, priznala
da je sve to sjebano samo ukoliko to
izgovoriš naglas
U svakom je drugom slučaju, lagat će
posve besplatno
kao što je besplatno čuvati ju od razloga
zbog kojih kasni
besplatno i čudno kakva je i sama
isključivo na vlastiti dodir
Posve besplatno, prešutjet će ti
kao što je i besplatno i čudno
jedino takvom čuvaru
pisati pjesme
(...u cirkusu u kojem je naizgled prazan papir
bio ispunjen svime što se izvan tog prostora
nije moralo izreći,
gdje su maske tek zavodljiva igra, a uloge se vole
iskreno, instinktivnom raspodjelom moći,
gdje se prava lica razotkrivaju prepuštanjem
u kojem sam ja napokon ja, a ti
onaj pravi ti,
u dodiru pod kojim zanijeme svi bučni demoni,
a koji mi onih dana nije bio posve jasan,
nastala je jedna naizgled potpuno bezglava odluka;
i skok u nepoznato
i pomicanje granica
- bez trikova i bježanja, bez pitanja i osvrtanja -
i ostati pored
i pronaći se u drugome.
napokon disati.
više ni ne živim izvan tog prostora spoznaje,
ja, žena snijeg)