|
Uplovimo u tu novu igru, staru, ako želiš,
obilježi me kao dobrog znanca, krvlju i ožiljcima,
preradi me u odavno poznatu pogrešku, natoči mi ime,
siluj siluetu poniznosti koju noćas rasprodajem
jeftino kao nekoć, kao da sam to opet samo ja.
Bez pravila, što će nam, znamo se jače od preciznosti,
kao da si vlasnik kretanja, kao da znamo
te kodove posjedovanja.
Tvoje povodljive oči i noćas će odglumiti reprizu,
bit ćeš mi posrtanje, trag, ponovno to ništa,
taj podsjetnik da sam prerasla izdaje mesa, tužne etikete
koje ne pomažu, iznova precijenjene, nikad jasne.
I samo ćeš izdahnuti nakon mene, mirno, s tim lažima
za koje više nemamo vremena.
Krizno je.
|