subota, 05.12.2009.
Raskrizje prijateljstva
Hodam polako gradom, i usput pozdravljam poznanike, stanem malo kada sretnem prijatelje, popricamo onako brzo, jer danas svi negdje trcimo.
U tom trku, ne primjetimo toliko stvari, ne primjetimo toliko lica.
Da li vama kazu: „Ej, vidjela sam te u gradu, pozdravljam, ali ti nista. Protrcala si mimo mene ko da me nema!“
Primjetila sam da se to u zadnje vrijeme sve cesce dogadja i da smo sve dalje jedan od drugih. Trcimo, nemamo vremena nit za pozdrav, a kamoli za druzenja ko nekad.
Hmm, da li ste se ikad zapitali kako ste upoznali neke ljude? Ne mislim na one s kojima smo isli u skolu, susjede, nego na one koje upoznavate kroz zivot.
Pokusajte, sjetite se kako ste neke od njih upoznali, i pitate se, gdje su neki od njih odjednom nestali?. Desava li vam se da ponekad vidite nekoga i ta osoba strasno lici na osobu koju ste nekada poznavali, ali se nikako ne mozete sjetiti imena?
Kopate po glavi, vec nervozno, ali nista, prazno.
Mislite li da je to slucajno, da li je ta rupa u memoriji s razlogom?!
Iskreno, ja ne vjerujem u slucajnosti! Vjerujem u te razloge.
Zeljeli bismo vjerovati da je vecina poznanstava slucajna, ali kad malo bolje razmislim, nije, svaka nova osoba u mom zivotu, je bila prisutna s razlogom, ili je jos prisutna.
Culi ste da postoje ljudi koji samo prolete kroz nas zivot i ostave neizbrisiv trag, neke od njih zivot opet nakratko vrati na nas put , neke nikada, oni koji kad dotrce ostanu tu zauvijek i oni koji nas prerano ostave, ali nastave bdijeti nad nama.
Kada sam postavila pitanje kako poznate svoje prijatelje, to sam isto pitanje postavila i sebi.
Maleni broj poznam dugo, velik broj kodajuci kroz zivot, i to zaista velik broj sam upoznala na najcudnovatije nacine.
Mogu reci da sam sretna i Blagoslovljena na prijateljstvima i poznanstvima koje sam stekla u zivotu.
Neki jesu protrcali, ne vidjam ih vise, ali znam da su negdje i da im je dobro i da na nacin na koji su oplemenili moj zivot , oplemenjuju i druge . Beskonacno. Beskonacna ljepota dodira kojeg ne osjecas, ali znas da je bio prisutan.
Moji cudni poznanici ... da kazem cudni... sve je s njima u redu, nacin na koji smo se upoznavali su cudni. Ti su mi posebno dragi. Ne pitajte zasto, jer ne znam odgovor na to.
Jedini odgovor bi mozda bio taj, da smo se s razlogom nasli u isto vrijeme, na istom raskrizju i odlucili zajedno krenuti istom cestom.
Koliko dugo cemo zajedno koracati, nije vazno. Bitno je to da je svaki kilometar neprocjenjivo bogatstvo.
- 23:49 -
