Zadarski sindrom

nedjelja, 22.01.2023.

Da si ostala uvijek ista i nisi. Nisi odavno. Ali taj podatak ne umanjuje moju zanesenost nekom davnom prošlošću vezanu za tebe. I ne samo prošlošću nego i vremenima koja su trebala doći nakon te prošlosti. Zadnji put smo se bar prepirali tko je kriv za ovo ili ono. Sad ništa, samo prazne priče. Priče bez povratka u prošlost. A meni je tako trebao povratak u prošlost. Na moju grešku uz tvoje inzistiranje bolje da je ovaj slučajan susret završio samo u prolazu uz bog-bog. Bilo je to nadasve ugodno druženje, za tebe. Za mene i ne baš. Nemam razloga sumnjati u tvoju sreću. I zašto bi onda ti u toj svojoj sreći vidjela nešto u meni što ti je kroz sve ove godine nedostajalo. A ne samo da ti nije nedostajalo nego si zaboravila i ono što je bilo i što bi ti po nekom mom viđenju trebalo nedostajati. A zaborav znači da ti nije stalo, ni onda ni sad. Zadnji puta u prepirci proživjeli smo u detalje još jednom ono što je bilo. I na kraju večeri, uz podignutu ruku za pozdrav na odlasku, rekla si da ti se bilo lijepo opet sjetiti svega. A sad? Ja od tvog višesatnog pričanja nisam zapamtio ništa. Isto onako kao što ti nisi zapamtila ništa od onoga prije. A nisam zapamtio jer dok si ti govorila ja sam prebirao po mislima i prošlost mi se odvijala ispred očiju kao na kakvoj video traci. Sve zablude, svi prekršaji u kaznenom prostoru, svi promašeni ziceri bili su tu pred mojim očima. Pokušavao sam biti pristojan i stvarno sam se trudio, ali svaka koncentracija na tvoju izgovorenu riječ remetila je nova pjesma koja bi došla upućena iz obližnjeg zvučnika. I naravno da tebe bilo koja pjesma ne asocira na bilo što dok ja uz svaku pjesmu imam najmanje deset događaja vezanih uz nas. Čak i ova Crvena jabuka, koju sam tako prezirao, sada je brdo nezaboravnih uspomena. Uspomena koje se polako pretvaraju u nešto što s tvoje strane nema ni spomena. A shvaćajući da s tvoje strane nema ni spomena te uspomene i za mene polako postaju samo blijede slike bez ikakvih osjećaja. Ako već nije bilo onako kako je moglo biti htio sam da bar pričamo o školi, o bilo čemu samo ne o uvođenju eura, o tome kako više nema bura, kako se vrijeme mijenja, kako više nema pravih zima i ostalim bezvezarijama. Htio sam prebaciti temu na vremena kada je bilo pravih zima, ali... A vani je baš prava zima. I koliko god mi je nekada dosta značila spoznaja o onim dobrim starim vremenima toliko sam svakim današnjim trenutkom provedenim s tobom sve više iz trenutka u trenutak želio da se ta dobra stara vremena nisu nikad ni dogodila. Pomislio sam možda kako se ne želiš vraćati u prošlost misleći da će ti prošlost pokvariti sadašnjost, ali tvoje kad, gdje, kada i zašto me je odmah na početku uputilo na zašto i zato. Jer ako zaborav prekrije ono što je bilo onda to nikada i nije bilo, a nije bilo jer tebe u tome nije bilo. A kad tebe nije bilo kako sam ja to tamo bio?! Znaš li da poslije ponoći do jutra nije prošao niti jedan auto kroz Diklo? A i nije baš da večerašnja zimska noć nije kao što su nekad bile zimske noći. Toliko o tim tvojim zimama.

Oznake: more

22.01.2023. u 00:07 • 7 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  siječanj, 2023  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Siječanj 2023 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi