Kulturocid u Zagrebu?

ponedjeljak, 01.06.2015.

Mediji su se krajem prošlog tjedna raspisali o rušenju grafitiranog zida u Branimirovoj ulici u Zagrebu. Čin koji se dogodio u noći s četvrtka na petak nazvali su kulturocid, što teoretski i je. Naime, Hrvatske željeznice su, na zemljištu koje je u njihovu vlasništvu, odlučile srušiti dio zida te će na tom mjestu najvjerojatnije sagraditi parkiralište.
Kada sam čuo za spomenuti događaj bio sam neugodno iznenađen i tužan. Obožavam taj zid još otkad su ga prvi put dali oslikati. Bio mi je najdraže kulturno dobro Zagreba, a moj nesporazum s medijima je nastao kada sam saznao, dan kasnije, kada sam došao na mjesto događaja, da zid nije kompletno srušen, već samo jedan njegov dio. Mediji su, naravno, prenjeli vijest kako je cijeli zid srušen. Barem je tako zvučalo.
U prilog ovoj izjavi ide i naslov jednog od spomenutih tekstova:

Spomenuti zid je prvi put oslikan još 1987. godine uoči Univerzijade, a na isti je nova generacija uličnih umjetnika ostavila svoj pečat na zidu 1999. godine, kada je Gradski ured za kulturu organizirao njegovo ponovno oslikavanje u sklopu akcije protiv zloporabe droga. 2010. su radovi na zidu ponovno u sklopu akcije Muzeja ulične umjetnosti, a ovog puta dodane su i neke trodimenzionalne instalacije.

Meni je bilo čudno u cijeloj priči kako su kompletan zid uspjeli srušiti u samo jednoj noći. Bilo je čak priča od prošle godine kako će HŽ kompletan zid obnoviti jer je u lošem stanju i na nekim djelovima je toliko nagnut da bi se lako mogao srušiti. Međutim priča je na tome stala sve do prošlog petka kada su putnici u rano jutro primjetili kako zida na jednom dijelu više nema, a na isti su postavljeni jumbo plakati.
Da li zbog zgražanja javnosti ili zbog čega drugog, jumbo plakati do danas su maknuti te je čak i dio temelja koji je u petak još bio tamo, sa grafitiranim psićima koji trčkaraju, srušen. Odlučio sam slikati cijeli zid kako bi dobili predodžbu koji dio je zapravo srušen.

Dio od Branimirove tržnice pa sve do semafora kod Branimir Centra nije tanut.








Kada se približimo Branimir centru, možemo uočiti HŽ-ovih ruku djelo.


Dio od pedesetak metara max., po mojoj slobodnoj procjeni, srušen je točno ispred Branimir Centra. Uzmemo li u obzir činjenicu da je cijeli zid dug oko 153m(iskopao sam u nekim podacima), moguće da je i manje od toga jer bi to bila njegova trećina, što mi u usporedbi sa cijelom njegovom dužinom toliko ne izgleda.


Također, i dio kod Pošte također nije taknut.


Pogled na početak zida iz smjera Glavnog Kolodvora gdje se nazire srušeni dio.


Nakon svega postavlja se pitanje što slijedi? Da li je u planu obnoviti ostatak sada već narušenog zida ili je to samo dobro izrežirana predstava na početku s ciljem kompletnog rušenja? Kao što sam već rekao, tužan sam zbog spomenutog događaja, kao i velik dio građana Zagreba. Svi smo voljeli taj zid. Imao je dušu. Sada je bitno narušena njegova vizura. Nadamo se da će na tome ostati.

Oznake: Muzej ulične umjetnosti Zagreb