|
da me barem vjetar ponese
u svijet magle
da nestanem,
da potonem,
da odem..
da odem od svijeta
što me guši,
da odem od života
što se ruši...
da me nema..
otišla bi samo
jedna nevažna duša..
otišla bi tamo
gdje se gorčina kuša..
otišla bi neprimjetno...
da me barem valovi ponesu
i razbiju od stijene
bila bih more,
bila bih pjena,
bila bih sjena..
bila bih sama,
opet sama,
opet tama...

no dobro,
ne marite za ovu pjesmu,
meni je lijepa,
ali nea baš veze s
mojim trenutnim raspoloženjem
ja sam jaaaaako sretna
ne namjeravam baš nikaj raditi
kaj je usko povezano s školom
ovih 10ak dana......
mislim ovak:
spavanje duuuugo,
kava (jutarnja, oko 14 h)
onda već po planu,
a navečer van..
i tak......
onak, nismo si baš nekaj organizirali za danas,,
al smo se majda i ja gubile..
jaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaako
no doro....
tam smo nekaj slikale itd...
fotke su genijane...
da, da..
ajaj...
neznam kaj bi, pa idem stavit malo slikica.....

(hm..da, ja ih imam nekak često...,
valjda zato kaj sam bila plava dok sam bila mala..)


(majda ti je lepa ova slikica?? ono..crno-bijela...meni je baš kjut-kako pederski izraz..)
|