|
hm..
čini mi se da je nedavno renata na svom blogu imala post s tim naslovom,
no ovo baš nea puno veze s tim..
ovo je naslov ove pjesme tu dole...
da li se sjećaš one noći davne,
da li se sjećaš naše klupe stare?
živjeli smo samo
jedno za drugo,
noćima pričali
dugo, dugo..
zakleli smo se u ljubav vječnu,
željeli ništa,
samo sreću..
drugi su nam se smijali, rugali..
no mi ih uopće nismo slusali..
da smo zajedno
jedino je bilo važno,
znao si me grliti
noćima snažno…
mjeseci su nam prolazili kao minute,
rješavali smo skupa sve nevolje i muke…
tada je došla ona
i uzela te od mene,
ja sam za te postala
djevojka iz sjene..
sve si zaboravio u jednome trenu,
naše dane i našu ljubav vječnu..
ti si ljubio nečije usne druge,
a ja plakala noćima od tuge..
uspomene i dalje čuva srce moje,
tuguje i pati od izgubljene ljubavi tvoje…
ipak sam te voljela
i nek ti u životu vlada sreća..
meni su ostala samo sjećanja
i neostvarena ljubav vječna..

a evo..
sjećanja..
pa mislim da nam sjećanja puno znače..
zamislite da izgubite pamćenje..
da se ne sjećate onih ljudi kojih više nema,
koji su živjeli u vašem sjećanju..
da se ne sjećate lijepih stvari koje su vam se dogodile..
da vam dođe neka osoba i veli
bok, ja sam tvoja najbolja frendica,
poznamo se onak, kojih 10 god, a vama je
ko da ju prvi put vidite...grozno..
ponekad se sjećamo samo ružnih stvari
vezanih uz neki događaj..
evo meni je npr.tak maturalac..
znam da mi pr.nije baš nekaj,
ali ja se sjećam samo lošega u vezi toga..
a vjerojatno je bilo i lijepih događaja..
al kaj bum..da ne filozofiram puno...
evo, na kraju god idemo u gardaland najvjerojatnije..
valjda budu mi ljepša sjećanja ostala..
a do onda uživajmo u sličici...

(nisam baš sigurna da bu me ovo vidlo na sebi..al ono..)
|