zabranjeno pusenje

…ljepota je noć koju je slijepac sebi odabrao da mu bude dan…
Vječna tema, ljepota, i vanjska i unutarnja.
Još davno mislila sam da je vanjska ljepota jako bitna, ruku na srce i nisam se mnogo obazirala na onu unutarnju ljepotu, na ono što ljudi zapravo jesu. U međuvremenu sam promijenila mišljenje, pa sam došla na to da vanjska ljepota gotovo uopće nije ni bitna, a sada, sada, zahvaljujući jednoj situaciji kojoj baš i ne zahvaljujem, mislim da je bitna, gotovo kao i ona unutarnja, u biti manje, ali je svakako bitna. Ali opet se tu pojavljuju različite prepreke, jer često puta u životu kada bolje upoznamo neku na oko vrlo lijepu osobu upoznavši ju «u dušu», zapravo (kako u jednoj knjizi piše) :»kose koje zvah zlatom prije, poznam da su ljute zmije, lice koje mi je bilo ruža u zoru, sad je drača bodežljiva, a usta za koje mišljah da su med, zapravo su otrovane…», shvatimo da je ta vanjska ljepota tako varljiva, i da ne znači mnogo, a s druge strane kad upoznamo osobu koja je smiješna, zanimljiva, pametna, gotovo da se i ne obaziremo na njen izgled.
Bilo kako bilo, koliko god mi to negirali vanjska ljepota je jaako bitna, iako, kaže žena od koje sam stvarno mnogo naučila u posljednjih par godina, koliko je poznajem, « s vremenom se navikneš i na lijepa i na ružna čovjeka, važno je ono unutra».
Pa eto, sami prosudite što vam je važnije, jer kako god okreneš, posljedice snosite sami. =)