srijeda, 27.09.2006.
Laži nekog drugog, laži, laži sve, meni više nećeš dosta je
Eh da. Svijet je pun laži. I onda iz jedne laži se izvlačimo drugom. Iz te druge trećom. Iz treće četvrtom i tako dalje da ne nabrajam, mislim da ste shvatili pouku.
Nije mi jasno kome mogu vjerovati. Jedan dan me osoba napadne da sam lagala, drugi dan shvati da ipak nisam ja kriva nego netko treći. Nakon toga mi ta osoba kaže kako je ona meni lagala neke stvari. Ja mrtva hladna. A kaj ću sad. Lagala – lagala. Ne mogu ja tu ništa. Zapravo mi sasvim svejedno. Bilo bi mi draže da sam znala istinu, ali tako je kako je. I sad se ja pitam…pitam se pitam. Ako mi je ta osoba lagala jednu stvar, lagala drugu stvar, kako ja onda mogu biti sigurna da mi nije lagala još puno takvih stvari. Da, pitanje je sad. I tada shvatih ja da ne mogu nikome vjerovati. Shvatila sam ja odavno to, sada sam si samo potvrdila tu teoriju. Ali, onda sam si rekla, jebeš budale, neprekidno nešto lažu, neprekidno neke svađe, čemu to?! Meni to ne treba. Imam svoj život, stvarni život. Pun mi je kufer takvih gluposti, pun mi je kovčeg chata i tih tamo lažljivih ljudi. Uskoro se bliži moj rastanak sa svim tim i tako mi je drago. One osobe koje su mi drage će ostati u kontaktu sa mnom, a za sve ostale, lažljive budale mi se živo i neživo jebe.
Druga teme, okrećem kasetu u kasetofonu (da, da, još uvijek neki to slušaju i imaju). Sinoć…Bože moj!! Moj prijatelj bivši fratar (stvarno ću to morati promijeniti, uvijek ga tako zovem, a nije baš lijepo)…da, taj moj prijatelj prvo me lijepo s guštom izvrijeđa kako nije ni čudo što me svaki dečko ostavi, kako sam ovakva i onakva. A nakon toga, dođe poruka kako se ispričava, kako sam ja njegova slatka, lijepa, dobra curica, njegov anđelčić, njegov život, da samo zbog mene postoji, da sam stvorena za njega kao i on za mene, da mi želi pokloniti svu svoju ljubav i da me voli.
Ja stala i gledam u poruku, gledam, gledam, gledam…Svašta. Ne kužim ni čemu vrijeđanje, ali ni čemu ovo drugo. Čudni ljudi žive tu.
Za kraj jedna pjesmica koju mi je jedna osoba znala pjevati…Nevezano s temom o kojoj sam pisala, jednostavno sam željela napisati tu pjesmu. Sad kad ju čujem, tek sada shvatim da ima u toj pjesmi istine. Kad bolje pogledam, sve sam vjerovala, a i nije mi tako puno rekao, jednostavno sam riskirala. Ali nekad i nije tako loše riskirati. Kako bi mi ekonomisti rekli…tko riskira, taj i profitira.
Riskiraj, ove noći povjeruj da ljubav došla sama
Riskiraj, padni mi u zagrljaj kao da znaš me godinama
Riskiraj, povjeri mi noćas sve svoje male ženske tajne
Strahove, istine i želje potajne
Stavi, stavi na mene sve, ruke, usne, miris tvoj
Nije važno koji sam po redu, al sretan sam ti broj
Stavi, stavi na mene sve, da sam, šta sam ne pitaj
Reći neću, odigraj na sreću, sa mnom riskiraj
Riskiraj, ove noće povjeruj da je došlo vrijeme čuda
Riskiraj, ove ruke meni daj, pusti da te vodim svuda
Riskiraj, povjeri mi noćas sve svoje male ženske tajne
Strahove, istine i želje potajne
- 21:58 -
