nedjelja, 17.09.2006.
Vjera
Danas malo drugačija tema. Upravo sam se vratila s mise. Nedjelja je. Svaku nedjelju (dobro, ne baš svaku, ali kad god mogu) idem na misu. To nije nikakva prisila mojih roditelja, to nije zato da vidim prijatelje pa da se ispričamo, to je samo zato što si time punim baterije. Znam da mnogi od vas su izgubili vjeru, mnogi od vas možda nikada nisu ni vjerovali, a mnogi od vas su možda neke druge vjere (što je manje bitno). I ja sam jedno vrijeme bila potpuno bez vjere, Bog mi je bio za sve kriv. Moj prijatelj (bivši fratar) pomogao mi je da shvatim neke stvari o svemu što nam se događa. U vrijeme kada nisam vidjela izlaz iz svih problema on mi je otvorio oči, on me obratio. I uistinu, otišla sam u crkvu, ispovjedila se, mnogi su se pitali zašto toliko plačem, ali mi to nije bilo bitno. Plakala sam jer sam osjetila Božju prisutnost, Božju ljubav.
Danas na propovijedi svećenik je rekao « Uzmite svoje križ, reče Isus, i nosite ga! ». Svatko od nas ima svojih problema, svatko od nas pati, svatko od nas gubi ljude koje voli. Nekome je malo lakše, nekome je teže, za neke nam se čini da imaju savršen život (vjerujte mi nemaju, samo to vješto prikrivaju, a ni to nije rješenje). Upravo to i je smisao našeg života. Živjeti sa svim tim nedaćama, boriti se i rukama i nogama da bi opstali, ali najbitnije u svemu tome je ostati snažan duhom, a to ne možemo ako ne vjerujemo.
Jedna moja prijateljica često govori da ju stalno Bog kažnjava. Nije tako. Bog ne kažnjava nikoga. Bog nam samo želi pomoći da uvidimo naše pogreške.
Istina da nailazimo na brojne prepreke i ne znamo kako dalje. Ali u tom trenutku zastani, pomoli se, obrati se Bogu, razgovaraj sa svećenikom (on te neće nikada osuditi). Vjeruj, bit će ti lakše.
Sjetite se samo koliko je Isus patio, koliko je dugo Isus nosio svoj križ (sjetite se prizora iz Pasije, vjerujem da ste to manje-više svi gledali). Ali je izdržao. Nosio je svoj križ za nas. A sada usporedite naše patnje s njegovima. Naši problemi naš su križ. Tako da nam je dano od Boga. Da je Bog mislio kako mi to ne možemo nositi, taj svoj križ, ne bi nam ga nikada niti dao. Ali uistinu je potreba snažna vjera.
Ne kažem da sada svi morate moliti cijeli dan i noć. Ni ja se ne molim redovito, nisam ni ja neka velika vjernica. Ali mi puno znači ovaj odlazak nedjeljom na misu ili kada navečer legnem u krevet pa se pomolim Bogu, zahvalim mu na svemu što mi je dao taj dan. Možda mi neki dan i nisu sve stvari bile blistave, ali to ne znači da je Bog na mene zaboravio. Bog je uvijek uz nas, Bog nam prašta naše grijehe, Bog nas voli. Na vama je da to shvatite.
Dva puta (Lk 13,24)
«Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!»
- 11:32 -
