petak, 15.09.2006.
Odavno više ne plačem zbog tebe…
Shvatila sam sve…shvatila sam da sam bila u zabludi, da sam vjerovala u laž, laž koja mi je godila, laž koju sam sama sebi stvorila. Tako je bilo najlakše. Sada te samo mogu moliti, još jednom, da mi oprostiš, da oprostiš ovoj ludi željnoj ljubavi. Sada shvaćam da si one riječi izgovorio samo da bi pokazao malo ljubavi nekome kome je to potrebno.
Nikada nisam mislila da ću se za nekoga tako vezati kako sam za tebe, nisam mislila da je to na chatu moguće. Ali kad sam tebe upoznala…svaki put kada bih odlazila s neta bilo mi je to tako teško, jer sam morala otići od tebe. Počela sam dolaziti svaki dan, radi tebe, radi razgovora s tobom. Tada si mi počeo pisati pjesme. To mi nitko nikada nije napravio. Osjećala sam se posebno. Mislim da sam od tog trenutka počela samu sebe uvjeravati da me voliš, da ti je stalo, da će možda nešto biti iz svega ovoga. Kada sam shvatila da voliš drugu moj svijet se srušio. Danima sam plakala zbog toga. Ali ne da sam izgubila samo osobu koju sam voljela, već sam izgubila i prijatelja. Mrzio si me, a to nisam mogla podnijeti. Ali koliko god sam te voljela, nisam se više borila za tebe. Željela sam da budeš sretan s njom, jer je i ona zaslužila biti sretna. Sada ne znam više što je s vama, ali i dalje ti želim da budeš sretan. Jer kako mi je rekao jedan prijatelj «Svatko od nas zaslužuje biti sretan!».
Nadam se da ćeš mi jednom oprostiti, da ćeš mi jednom opet vjerovati. Shvatila sam da je bilo lijepo vjerovati da me netko voli, da postoji netko kome je stalo, bilo je lijepo stvoriti u mojim mislima nas, maštati o trenutku kada ću te vidjeti, zagrliti i poljubiti, bilo je lijepo vjerovati da i ja imam nekoga tko me voli. Shvatila sam da je sve to bilo moje uvjerenje. Znam da me nisi volio, znam da si samo želio malo usrećiti ovu usamljenu dušu, jer ti si takav.
A ja, ja sam samo trebalo malo ljubavi i pažnje, baš kao i sada što to trebam. Ja sam samo željela da imam nekoga na koga ću moći računati. Ja sam samo željela malo vedrine u mom životu. Nisam te zbog toga trebala prisiljavati na ništa. Ne možeš nikoga voljeti na silu. Sada to shvaćam. Iako me ta istina boli, sada sam svega toga svjesna.
Nadam se da se ne varam u svemu ovome. Nadam se da ćeš biti sretan. Ja nisam, ako te to imalo tješi. Nadam se da ćeš pronaći ljubav koju toliko trebaš, da ćeš pronaći mir koji toliko tražiš, da ćeš pronaći neku novu utjehu.
Nadam se da ću sve to i ja pronaći, prije svega taj mir, koji mi je toliko potreban. Nadam se da ću pronaći svoje utočište, nekoga tko će me uistinu voljeti, a da neće sve to biti samo moja želja za ljubavi.
Još uvijek nisam sretna, ali znam da za to nisi ti kriv. Jedino što mogu reći je da sam malo mirnija. I da…
Odavno više ne plačem zbog tebe,
ne plačem
Sad se duša smiruje,
što je bilo, bilo je
Dodatak: Sigurno su se mnogi pitali zašto sam ovaj post sinoć obrisala. Samo sam željela nešto dodati, a nisam sinoć imala vremena. Ovaj post nije napisan zato što nešto osjećam prema osobi o kojoj govorim, ni u jednom retku to nisam niti rekla. Ovaj post nije napisan da bih nekoga povrijedila ili nekoga taknula, da bih kod nekoga stvorila osjećaj žaljenja ili ne znam što. Ovaj post je moje razmišljanje o nečemu što je bilo i što mi više ne igra nikakvu ulogu u životu. Sada su mi bitne neke druge stvari, sada su mi neke druge osobe prioritet, a to što o tim stvarima (osobama) ne pišem, to je moj problem. Ovaj post ne znači da još patim zbog te osobe, ne, kao što kaže i pjesma «odavno više ne plačem zbog tebe». To je sada iza mene i nije mi zbog toga ni malo žao. I da mogu mijenjati stvari to ne bih mijenjala, odgovara mi ova situacija. Ovaj post ne znači da još uvijek želim osvojiti osobu o kojoj govorim. Niti da nekoga za nešto krivim. Ovaj post je za mene bez ikakvog značenja, a što netko misli o svemu tome…
Svi mi živimo u svojim uvjerenjima. Samo je problem kada ne slušamo što nam drugi govore. Problem je u tome što ne znamo slušati, i tada ne vidimo da nam netko uporno nešto govori. Ne, mi imamo svoj neki film u glavi i ne gledamo ni lijevo ni desno. Samo to je ono istinito, samo to je ono pravo, samo sam ja upravu. To i je problem nas ljudi. Upravo zbog toga i patimo.
Uglavnom…da ne dužim. To je valjda to što sam željela reći.
- 14:27 -
