četvrtak, 07.09.2006.
Sasvim sama
Ona je dobra osoba, ona je osoba koja je puno propatila, možda me upravo to povezalo s njom, ona je osoba kojoj sam željela pomoći, ona je osoba kojoj sam vjerovala, ona je osoba koju sam smatrala prijateljicom. Nakon svađe s njim, nas dvije smo i dalje razgovarale. Nakon svađe s njim, pokušavala sam ih pomiriti jer sam vidjela da oboje pate. Znala sam da se vole i da sam ja tu suvišna. Veselila sam se s njom kada su se pomirili, radovala sam se njihovom zajedničkom danu (iako je malo boljelo), boljelo me kad je nju boljelo, bila sam s njom u njezinim istinama i lažima, u svemu. A za to vrijeme moji osjećaji prema njemu su postepeno blijedjeli. Potpuno sam se koncentrirala na njihovu sreću. Ja sam tu bila nebitna.
Onda sam pogriješila, napravila sam pogrešan korak. Povjerila mi se, tražila od mene nešto što nisam napravila. Znala sam da mi to neće oprostiti, ali nisam znala da će sada odjednom imati takvo ružno mišljenje o meni. Ili ga je imala cijelo vrijeme i lagala mi?! Ne znam više. Znam samo da sam sada ja kriva što su oni posvađani, znam da sam ja cijelo vrijeme kovala plan kako ih rastaviti kako bi ga imala za sebe, ja sam sada pobjednica.
Ne znam samo u kojem svijetu. U ovom tu svijetu me sada svi mrze. U ovom tu svijetu me nitko ne želi saslušati. Ali sasvim mi je nebitno što misli on, što misli netko treći, važno mi je samo njeno mišljenje, njen oprost, jer nisam napravila ništa neoprostivo. I on je pogriješio, i ona je pogriješila, ali njih nitko za ništa ne krivi. Oni sada normalno razgovaraju, a zapravo su se posvađali radi nekih svojih stvari. A ja sam ispala lažljiva kučka, kao što sam i znala da će tako završiti. Da li je to sve bio njihov plan? Da li sam nasjela na njihovu klopku?
Sama sam, a zapravo njega niti ne želim, i dalje samo želim da budu sretni zajedno.
Jesu li pomalo nezahvalni, imaju jedno drugo, vole se, imaju toliko ljudi koji ih vole i na njihovoj su strani, a oni uporno govore kako su nesretni i usamljeni. Stavite se na moje mjesto! Probajte stvari sagledati s moje strane!
Sinoć sam legla u krevet i plakala. Opet. Da, plačem radi svake sitnice, ali ovo boli više nego kad me bivši ostavio. Zašto me svaki put osobe moraju razočarati?! Zašto svaki put moram ostati sama nakon svega?! Plakala sam, nisam se mogla smiriti, a plačem još i sada. Zar vam moje suze ne znače ništa, zar ne vidite da se kajem zbog te pogreške?! Blago vama kada nikada niste pogriješili i molili za oprost. Blago vama.
- 10:25 -
