zazvonio je telefon...dugo je zvonio...konacno se javio

ON:Halo!
ONA:bok...ja sam...dugo se nismo culi...jako dugo.
ON:ne mogu vjerovati da si to ti...ali prepoznajem ti glas da...
ONA:da, predugo...predugo sam oklijevala da okrenem tvoj broj...ni sama ne znam kako sam se na to natjerala sada
ON:da...
ONA:nasla sam tvoj novi broj na informacijama...
sva sreca pa nema puno muskaraca s tvojim imenom...
ON:(tišina) kako to da si nazvala?
ONA:(tišina) pa, htjela sam te cuti...vidjeti kako si?
ON:nakon toliko vremena da me pitas kako sam...dobro sam..ide nekako...zivi se dan po dan...a ti?
ONA:dobro sam...
ON:lažeš..osiejtim po glasu...nikad nisi znala lagati
ONA:tebi ne...
ON:da, to je uvijek valjalo kod nas...barem se nikad nisamo lagali..
ONA:znas...(tisina)...nemam pravo to pitati ali...dali me se sjetis ikada?
ON:(tišina)
ONA:ne moras odgovoriti...postavljam pitanje bez smisla..previse je vremena proslo, imas svoj zivot
ON:naravno da te se sjetim...i nekada pozelim da nije tako...ali uvijek je isto...
ONA:pitam se zsto sam to napravila...zasto sam te otjerala od sebe..nikad mi to nije bilo jasno...mozda sam se previse bojala da ces biti kao i svi drugi...da ces i ti otici na kraju pa sam te potjerala...tjerala te,a samo sam htjela da ostanes
ON:i ja sam htio samo to...ostati...
ONA:ja sam kriva za sve...
ON:ne nisi ti kriva...i ja sam prebrzo digao ruke od tebe...otisao ponosno muski,,,da bi sada sjedio sam i razmisljao o tome kako je moglo biti da sam ostao.
ONA:(tišina) i kako si ti jesi ozenjen?imas obitelj?
ON:nemam...ozenio se jesam...ali nakon dvije godine sam se i razveo. bila je dobra, draga...sve mi je zelje ispunjavala, ali ju nisam volio. trudio sam se zavoljeti ju ali nakon nekog vremena shvatio sam da je to nemoguce pa sam ju pustio da ode...sada se udala i ima dvoje djece i sretna je...
ONA:a ti zivis sam?
ON:da. zivim sam...naucio sam se na to...navikne se covjek kad mora
ONA:da..navikne se covjek...
ON:a sto je sa tobom?
ONA:ja sam sama..uzivam kao i uvijek...dobro je...
ON:nikad se neces promijenit...ali nisi sretna
ONA:(tišina)
ON: ne moras mi to reci...znam te toliko...mirnija si nego sto si bila prije...
pa eto bilo je vrijeme da ces i ti jednom odrasti i biti ozbiljna zena...
ONA:da...morala sam i ja malo odrasti...
ON:znas, cesto sam razmisljao o ovome...sanjao da ces nazvati...da ces se pojaviti negdje...onako iznenada. zamisljao sam kako cu biti sretan ako te opet vidim ili cujem...(tišina)...i jesam sretan...ali sam istovremeno i potisten...
ONA:zasto?
ON:zato sto mi je sad jasno da neke stvari ne mogu vratiti na staro...promijenili smo se...nismo vise djeca...nismo vise tako mladi i puni poleta...u stanju mijenjati sve.
ONA:znam...znam da nije vise isto..ali...
ON:nema tu ali vise...znas to i sama...nemoram ti to ja govoriti...odrasli smo...
ONA:(tišina)...znaci kad...znaci kad spustim slusalicu...
ON:necemo se vise cuti, da...necu te zvati, a neces ni ti mene...samo bi se povrijedili jos vise
ONA:znaci necemo se ni vidjeti?
ON:necemo...to je bolje za nas oboje...bolje da te ne vidim...
ONA:htjela bi te vidjeti...
ON:nije stvar u tome da te ne zelim vidjeti...zelim to vise od svega...ali znam da nesmijem, tako bi samo povrijedio sebe, a i tebe
ONA: znam...(tišina)
ON:nisam te zaboravio...niti cu to ikada napraviti...znas to...nikada te necu istjerati iz svog srca...niti iz svojih misli...tamo cu te cuvati dok sam ziv
ONA:(tišina)ali...
ON:i nemoj se sada pitati zasto...nemoj jedina...tako je moralo biti. sada bi najveca pogreska bila vjerovati da mozemo nastaviti gdje smo stali prije 12 godina...
ONA:ne mogu dalje...od onda..od onoga dana...
ON:znam...
ONA:nisam htjela da budes nesretan...oprosti mi...
ON:nisi ti kriva...nemozes se kriviti sto sam te zavolio...previse zavolio...nisi ti kriva sto ne mogu voljeti drugu...jednostavno je tako...
ONA:(tihi jecaj)
ON:draga, vrijeme je da se pozdravimo,,,i da zavrsimo s ovom mukom...molim te napravi to zbog sebe i zbog mene...necemo se vise kaznjavati...
DOBRO?
ONA:(tihi jecaj)...nemoj...nemoj spusiti slusalicu...molim te...
ON:...(tišina)...neoj plakati...
ONA:...(tihi jecaj)...volim te...
ON:i ja tebe...ali ne mozemo si opet otvarati stare rane...nemoj...nemoj misliti vise na to...zivi zivot...zivi i sjeti me se kada spavas...tamo mozemo biti zajedno. tamo te cuvam svake noci...tamo imamo 22 godine i nista nam se ne moze dogoditi...
ONA:ne zelim ovo...ne zelim da nestanes
ON:znam...ni ja to ne zelim ali znam da je to najpametnije...a znas i ti...samo sto sada ne zelis to priznati...
ONA:ne mogu poklopiti slusalicu...
ON:onda cu ti pomoci jos ovaj puta voljena..podravit cu te..i reci da ces mi uvijek biti u mislima i srcu...zivi sreco moja...zivi...volim te...

(spustena slusalica)
ONA:...jecaj...i ja tebe volim...jecaj...

proslo je 40 godina. nisu nikad vise razgovarali niti su se vidjeli. onda je on umro. na njegovoj ploci u donjem desnom kutu stajalo je malo ugravirano srce, a pored njega rijeci:"ovo je srce pripadalo samo njoj." pored toga je stajao datum njihovog telefonskog razgovora... tog hladnog zimskog jutra na grobu je klecala sijeda starica i tiho plakala...suze su klizile niz njezino naborano lice, a njezini topli dah je bio jedino sto je bilo toplo. u naboranim rukama je drzala jednu crvenu ruzu. dugo je tako nepomicno klecala...zatim se nagnula, poljubila ruzu i stavila ju na grob. otisla je polako u daljinu...polako...polako...kao da ne zeli otici,,,svake je godine dolazila na taj dan i nosila ruzu...uvijek bi se zadrzala kojih 15 minuta i opet nestala...jedne godine starica nije vise dosla...nije bilo starice...nije bilo vise ruze...samo prazan grobak i malo snijega na njemu...no te noci zvijezde su posebno jako sjale...sjale su jer nije vise bilo tuge...jer su konacno bili zajedno, tamo gdje su jedino mogli biti sretni zajedno..u vjecnosti...

***da nebi bilo zabune ovo sam nasla i prekopirala nisam ja pisala, ali me se dojmilo kako je lijepo...***

***ej....evo i mene...hm..nema bas nis extra novog pa neznam kaj da vam pisem....joj jos je jedan tjedan za nama....dakle tjedan blize moru ljetu i uzivanju...ja sam inace obozavateljica motora i ljeta...a ljeta pogotovo..inace ja sam obozavateljica kupanja suncanja i odbojke na pijesku sto igramo od 0-24....na moru imam super ekipu koja je luda i uzivam s njima...inace kad smo vani onda smo na velom zidu ( mol-ali ima svoje ime ) ili smo u pizeriji koja ima najbolje pizze na svijetu:PETRUS i imaju najboljeg konobara/kuhara na svijetu a ni PORTO RE (pizzeria) nista manje ne zaostaje... ali ipak Petrus je i tako mi provodimmo dane...joj ja neznam zasto ali tako jako patim za tom Rijekom...sve me uspomene vode tamo...sve ali bas sve me vuce k njoj....ali ajde jedna zelja mi je ispunjena kad zavrsim srednju selim se u Rijeku...onda cu imati sve sta zelim..a za sada nemam.... sta se motora tice i njih sam spominjala...evo ovo ljeto sam pala s motora i malo se ujebala...ali nakon pada s motora neko ni lud nebi sjeo na njega ja sam odmah sjela frendu na motor i vozio me doma...hocu napomenut da netreba svakom vjerovat i sjedat sa svakim na motor...prvenstveno u tu osobu moras imat fakat puno povijerenja...i osoba treba znati sta radi... moja mama je uvijek imala predrasude o motorima i prema motorima...ali u sve moje frendove ima povjerenje pa cak i u mene samu (joj da zna da joj je to velika greska, mislim ja volim motore i brzinu ) nego kaj ja znam bas uzivam u motorima a i tu ljubav mi je usadio jedan dragi prijatelj...jednostavno uz njega nemozes ne biti lud za Rijekom i motorima pusa svima i nadam se da cu sta prije na more....bedaci moji mali cekajte svoje najdraze(moje maleno & me):

nesto malo o meni

moje zivot je spletom okolnosti veoma zabavan i interesantan....zivim od danas do sutra i uzivam sto je vise moguce....osim onda kad sam u skoli...

***skola***
bas sam jucer pricala sa Almom i divila sam se kako mi je u skoli sve cist ok...moje ocijene pa da jos stoje....to je vec i nama cudno ali svakom se dogodi cudo tako da nemorate ic u Međugorje vidit cudo ja sam pocela ucit to je cudo cuda....ma no never mind svakom se dogodi trenutak slabosti..o super sad jos svoje dobre ocjene nazivam trenutkom slabosti... ...ma dobro kaj sad....svi vec znaju da nisam skros cista

***izlasci***
a joj da...nepamtim kad sam bas s curama izasla van...tj jesam prije uhuhu...u Crikvenici u Galiji...uf... taj izlazak se fakat oduzio na jutarnje sate...kada smo dolazile doma ljudi su isli raditi a trgovine se tek otvarale...a dobro svakom se desima neznam ovdje ui Klc-u mi je sve tak trulo...tako da i nemam neku zelju sredit se i izac vanka....makar bi bas i mogla ovaj vikend....a joj neznam ni sama vidjet cu mozda mi mala tenica napokon omoguci dugo obecani izlazak..hm...ko zna... ma to bi bilo 2 cuda odjednom tako da....neznam vidit cemo....

***moje maleno i ja***
evo Alma i smo dosle do zakljucka da cim ja zavrsim srednju se selimo i moji i njezini su nam to omogucili...da dobro cujete kad zavrsim srednju selim se...a tesko bi bilo pogodit kuda...da da u Rijeku...joj jedva cekam...hm mozda sam ja zato i pocela ucit....

uf...mislim da je vrijeme da idem....mogla bi bas polako...idem papa...valjda cu imat bar neki kom. do veceras kad se vratim iz svoje najbolje i najdraze skole....