|
Sakrila se od svega u malu rupicu na zidu.
Tamo gdje je nekoć srebren čavlić držao crno - bijelu sliku onesvještenog klauna. Sad se vodi kao nestala, već osamnaest dana. U njenu sobu uselili su neki novi ljudi. Gomile njihovih stvari sad traže svoje mjesto. Oni slažu svoj jadni život u njene police. Guraju i premještaju. Navlače ostatke minulih dana, trpaju u ladice, trpaju u ormare, u ruke, u oči i želudac. Žena je donijela čekić i zakucala novi čavao u malu rupicu na zidu. Zakucala ga ravno u sićušno tijelo male Yuriko. Onda je objesila sliku nekog debelog čovjeka, toliko debelog da se izljevao iz slike i curio niz zid. Ja sam ih gledala iz ogledala. Ujutro se nitko od nas nije probudio. |