|
Ptice su odnijele vijesti u druge svijetove.
Di je stigao slijedećim jutrom. Otkud? Ne zna ni on sam. Našao ju je mrtvu na pločniku. Pored nje je stajao i onaj odbjegli snješko, plakao i topio se na suncu. Di ništa nije rekao. Podigao ju je na ruke i odnio u njen mali stan. Sad crveni zečevi trčali su za njima. Jedan od njih reče: -Misliš da je mrtva? -Ne znam, ništa još ne znam. Položili su je na krevet. Di sjedi pored nje. Zečevi trepću. Tišina. Uzeo je kovertu i otvorio je. Oblutke joj stavio u džep a bodež u hladnu ručicu. -Yuriko -zove je tiho -A da je poljubiš? -reče onaj zec -Misliš kao u bajkama? -Da, to uvijek upali! Di se približi njenom ranjenom licu i dotakne joj usne. Protrne. Yuriko se budi. Soba je prazna. Ona sanja...samo sanja...i sanja... Okrenula se na drugu stranu i zatvorila oči u nadi da će nastaviti sanjati točno tamo gdje je stala. |