dječak
 Dok sjedi na svojoj omiljenoj klupi prilazi joj dječak. - Ti si Yuriko? -Huh? -Čuo sam već o tebi. Priča se da si umno poremećena. -Umno poremećena...što to znači? -Znači da si luda, ali ne brini, i za mene kažu da sam umno poremećen. Možemo biti zajedno umno poremećeni? Što kažeš? A ? -Molim te pusti me na miru. - I ti si dobila oblutke? -Što ti znaš o oblutcima? Dječak vadi svoja dva oblutka iz džepa. -Sveukupno ih je osam. Već ih imamo četiri. Yuriko se stišće na svoju stranu klupe. Napipava svoj mali bodež. -Ma daj, ne boj se, ja sam tvoj prijatelj. Jedino ti ja mogu pomoći da izađeš odavde. -Gdje da izađem? Što ti je? -Ti još ne znaš??!! -Što? -Ti još ne znaš gdje si? -Kako gdje sam, o čemu pričaš? -Draga moja...pa mi smo izmišljeni...kužiš? I Z ...M I ...Š LJ E ...N I ...!!!!! Uzima je za ramena i trese. -IZ...MI...ŠLJE...NI !!!! Shvati to!!! -Pusti me na miru...pusti me!!!! Yuriko se diže s klupice i trči daleko naprijed. -Nema nas, neki kreten ili neka kretenka, u svoje slobodno vrijeme, nas dovodi u ove bolesne situacije!!!!! - dere se dječak za njom. |