Sinoć nije zaspala. Jutros se nije probudila. Izgleda da se negdje izgubila. ![]() Evo je!!! Pa gdje si bila Yuriko? Zamislite išla je zakopati cipelu u vrt. *** Zvono na vratima. Tko bi mogao biti, ta nju nitko, zapravo, i ne poznaje. Ona nikog ne poznaje. Odlazi do vrata i gleda kroz špijunku. Da li je to poštar? Zašto je poštar obučen kao klaun? Da li da otvori...ili ne? Ipak otvara vrata. - Vi ste Yuriko? -Da, što trebate? -Imam pismo za vas. Evo tu se potpišite. Dok piše svoje ime primjećuje da čovjek nema jednu cipelu. On joj daje pismo i odlazi. -Ali vani je snijeg...a vi...bez cipele... Zatvara vrata. Sjeda na stolicu, bodežom reže kovertu po šavu, vadi list i čita: -Oprosti, da li si ti ja? Yuriko se zamisli... na golom papiru ne vidi se nikakav trag. Kome da odgovri ? Spustila je rolete i navukla zastore. Upalila je lampu. Lampa osvjetljuje sobu i dio hodnika. U hodniku cipela. |