U sumrak 02.03.2005.
 Krvavo sunce. Ona hoda uz rijeku i skuplja suhe grančice. Mjerka ih. Lomi. Onda ih baca. U njenim očima sve pojave ovog svijeta nose tajnu života. Izgleda joj da je i ljudski život samo grančica otkinuta sa porodičnog stabla. Slika svijeta joj je kristalno jasna. Iz šume se čuje Kukavica . Ku ku ...ku...ku ku ...ku...taj zvuk ju je uvijek plašio. Kao glasnik smrti. Nešto se tog časa pomiče u grmlju. Yuriko opipava svoj mali bodež u desnom džepu. Svoju jedinu sigurnost. Mogla bi i ubiti u sumrak. Žuri prema naprijed, tamo gdje se pruža most preko rijeke. -Yurikoooooo... Čuje kako je zovu, oči joj se šire od straha a koraci zapliću. Opet je prate. Više nigdje nije sigurna. Samo da stigne do mosta. Oni ne mogu preko žive vode. Onoga trena kad je nogom kročila na most bila je spašena. Te noći ostala je dugo budna. Nije smogla hrabrosti da utone u san.. Oni će joj doći putem snova. Drhti. |