* Yuriko Dagger *

Ona nikad ne prima goste. Njoj nitko i ne dolazi. Sjedi na svojoj jedinoj stolici i gleda kroz prozor. Skrivena je iza zavjese. Nedaleko od njenog prozora, na maloj stazi, leži glava od lutke. Na tom prizoru leži njen pogled...već satima. Yuriko se ne može oteti dojmu da i lutke imaju život. Plaši je taj prizor. Koja bi djevojčica otkinula glavu lutki i bacila je kroz prozor? Razmiče zavjese da bolje vidi, ipak pazi da nju nitko ne vidi. Onda se zamisli nad samom sobom. I ona će jednom izgubiti glavu. I ona će jednom završiti kao ova lutka. Da li će itko primjetiti da je nema?
-Zar ne izgube svi glavu, prije ili kasnije? - šapne za sebe.
Ta misao ju je oslobodila. Podigla se i krenula u kuhinju, tišinu prekida samo zvuk njenih bosih nogu što nesigurno gaze u budućnost. Uzela je nož i otkinula jedan komad jučerašnjeg kruha. Sad opet sjedi na onoj istoj, jedinoj, stolici...ne skida pogled s lutkine glave ...guta goli kruh.
Ostala je tako još dugo...možda je i usnula.