Wei Sheng 28.02.2005.
 Prikazuje zmaja sa svog bodeža. Opet čita: Tisuće godina kasnije tom je duhu, prošlom bezbrojnim transmigracijama, sigurno i opet povjeren život u ljudskom obliku. To je duh koji stanuje u meni, a ja - rođen u ovo moderno doba - ne mogu učiniti iole značajniju stvar. Danju i noću, kako odredi slučaj, živim život površnosti i snenosti, u očekivanju dolaska nečeg nezamislivog; poput onog Wei Shenga pod mostom u sumrak, čini se da živim u stalnom iščekivanju ljubljene koja nikad ne dolazi... Yuriko se zamisli nad tim riječima, potužni u licu za sve one koji čekaju ljubljene koji nikad ne dolaze. Ona nikog ne čeka. Učinilo joj se na tren da vidi pticu na prozoru. Spustila je glavu na jastuk i zaspala. Pssssst... |