Never give up on your dreams!

opet sam krenula nizbrdo..da, opet smo na početku, s ljigavih 67 kila. pitate se kako sam ja, glupača, došla opet na jebenih 67 kila? e, pa lako. u subotu sam bila vani, prije izlaska se prežderala, i na kraju se nalila s bog zna čim, eto ti! hop, 67 kila! i sad se žderem, kako sam mogla, zašto sam uopće išla jesti kad sam znala da nakon tog slijedi val prežderavanja?
stvarno počinjem gubiti nadu. hoću li ikad voljeti svoje tijelo? hoću li ikad voljeti sebe? biti zadovoljna sobom? doći u dućan i ne tražiti najveći mogući broj hlača? hoću li?
dolazi ljeto. sve što znam je da želim smršaviti do tada. ponosno pokazivati svoje tijelo.
a najdraže mi je ono kad se legnem, pa mi se istaknu kosti na bokovima. to mi je prelijepo. e, da su tako istaknute i kad stojim...gdje bi mojoj sreći bilo kraja?
celulit me isto full muči. a najbolje mi je kad se ove mršavice iz razreda žale kako imaju hrpu celulita. pa si ja mislim: što bih ja tek onda trebala reći?
jednom ću i ja biti poput njih. ali, trebam plan. trebam novi challenge. ne znam drage moje, kako vi jedete, i što jedete? ako ima koja od vas koji savjet, dobro bi mi došao :).
ljubim vas sve. držite mi se. pusa