I'M JUST A DREAMER, I DREAM MY LIFE AWAY, I'M JUST A DREAMER, WHO DREAMS OF BETTER DAYS

subota, 16.09.2006.

SATURDAY NIGHT

Subota je, a ja nisam vani... čudno. Trebala sam ići van s frendicama na ''Vinkovače jeseni'', ali nije mi se dalo. Bio je Colonijin koncert i inače bi bila nabrijana...ne volim Coloniju, ali volim koncerte i stvarno ne znam koji mi je ovih dana...Stalno sam nikakva i sve me živcira. Preuzela sam ulogu psihologa ovih dana; savjetujem ljude oko sebe. Tko zna kako će to završit...
Kad bi postojao netko tko bi mogao pomoći svima nama... Ne mislim tu na Boga, nego na nekoga tko bi sve naše probleme riješio istog trena ili nam jednostavno zamaglio um da ne mislimo na njih, jer si ih sami stvaramo. Problem je u nama. Mi smo problem.
Previše toga mi je na umu;škola, on i njegovi problemi, rukometno prvenstvo, frendovi u krizi, projekt kojim se bavim i još novine koje vodim/pišem...nemam vremena disati, nemam vremena za sebe...
Trebala bi jednostavno odmahnut rukom i reći 'Ko ga jebe'.
Imam podočnjake do poda i ubila bi za 8 sati mirnog sna umjesto 5 ispunjenih noćnim morama.
Moram se malo sabrati.
Moram krenuti dalje sa životom i ostaviti neke stvari iza sebe.
Moram...ali ne mogu. Teško je. Postoji li nešto kao što je sreća (?) ili trebamo biti sretni kada nam se ništa loše ne događa nego jednostavno prođemo još jedan dan. Sami i uplašeni... Znam da nema odgovora ali ipak pitam. Jer se još nadam. Nadam da će doći netko tko će u mojim očima pročitati odgovore koje je dugo tražio i meni dati moje jer ja ne mogu dalje ovako. Sve se ruši, a nikad nije bilo stabilnije... Moj život se raspada. Pitam se kako dalje...

Za nekoga koga volim, a on ne zna koliko. Kad ode na faks ne znam što ću. Nadam se da će shvatiti kako se osjećam becuse...
I love you
I have loved you all along
And I miss you
Been far away for far too long
I keep dreaming you'll be with me
and you'll never go
Stop breathing if
I don't see you anymore...

nedjelja, 03.09.2006.

U LJUBAV VJERE NEMAM

Opet sam upala u jedno od onih raspoloženja... mračno,depresivno itd.. dugo mi je trebalo..
Sad sam bila vani, vidjela ga s nekom curom.. iz daljine sam odmah znala da je to on.. cura je simpa ali me ipak zaboljelo... jako.. A koliko ga volim? Pa samo ću reći da ne prođe tren a da on nije dio mojih misli... sretnih i tužnih... On ne zna tko sam i kad me pogleda za njega sam još samo jedno lice između tisuću drugih.. njegov pogled prođe kraj mene, a ja bi dala sve da se jednom na meni zaustavi...
Kao da postoje dvije mene, ona nasmijana i optimistična, kojoj je sve pet i nema loših dana, i ona koja polako iščezava... u zadnje vrijeme ona prva pada u zaborav..a druga nastupa sve češće.
Uglavnom volim ga kao nikoga prije, svi drugi dečki su kraj njega ništa...možda zato jer mi se činio drugačiji, sličan meni...ali možda je baš moja suprotnost.
Kad ga vidim ne mogu skinuti osmijeh s lica, dala bi sve za njega kad bi on to htio.. ali ništa ne ide silom..i ne želim više razmišljati o tome, o njemu...zvučim kao Shakespeare.
Ne želim ga čak ni dodirivati (u zadnje vrijeme ne volim baš tjelesne kontakte), samo da je pokraj mene ili da ga ponekad vidim, i da je sretan... Želim mu da bude sretan s nekom drugom kad ja već ne mogu biti s njim...samo daleko od mene jer...
I sometimes wish I'd never been born at all.. obožavam 'Queen' :)
Ovo sam napisala i u Jopynu blogu, cura je super i podsjeća me na mene u mnogim stvarima..
Teško je o svemu tome ovako pisati, ali još je teže to zadržati u sebi..
Ne mogu vjerovati da ću ovo reći, ali radujem se školi.. možda ću onda misliti na stvarne probleme, a ne one stvorene u mojoj mašti...koja i ovako radi 24 sata na dan.
Ipak mislim da je to jedna lijepa uspomena..bolna, ali nadasve lijepa...jer kakva je ljubav ako nije tužna...