nedjelja, 15.03.2009.

Two minds, two hearts, one soul...

U noćima poput ove dozivala sam tvoje ime.
molila sam te.
nisi slušao.
Ti nikad nisi slušao.
Samo bi odmahnuo glavom. Tužno, zar ne?
"Ljubav ne poznaje granice". zašto lažu kada to kažu?
U očima suze. padaju. padaju.
Pokušavam se suzdržati ali ne ide. Nisi sada tu.
Sutra. Tek sutra ću te vidjeti.
A ti ćeš opet hladno odmahnuti glavom.
i reći: sve je ok.

****************************************************************************

Bilo bi lakše kada bih znala da je ovo što radim ispravno. Kada bih znala da svakim novim korakom ne griješim...
Ali ne znam. Ne mogu znati.
Voljela bih da samo mogu pisati. da se sve sastoji od pisanja....
Uvijek kad se zaljubim budem povrijeđena.... strah me. Strah me da će tako biti i ovaj put.
uplašena sam same pomisli gubitka osobe koja mi nešto znači.
Zašto uvijek ja nastradam.. da li previše dajem ili premalo dajem... da li previše uzimam... ili jednostavno nisam osoba za ljubav... možda sam jednostavno osoba koja nije za vezu. možda mi je lijepo lomiti srca onih kojima je stalo do mene a dopusiti da mi srce slome oni do kojih je meni stalo.
možda jednostavno nisam za ljubav.

*******************************************************************************

Pablo Neruda
Ne budi daleko od mene

Ne budi daleko od mene ni jedan dan,
jer, ne znam kako bih rekao, dan je dug
i čekat ću te na nekoj stanici
kad negdje daleko usnu valovi.
Nemoj otići ni samo jedan čas, jer tada,
u tom času, spoje se kapi nesanice
i možda će sav dim što traži svoju kuću
doći da ubije i moje izgubljeno srce.
Jao, neka se ne razlikuje tvoj lik na pijesku,
jao, neka ne lete tvoje vjeđe u odsutnosti:
ljubljena ne idi od mene ni za trenutak,
jer u tom otići ćeš tako daleko
da ću obići zemlju ispitujući
hoćeš li se vratiti ili me ostaviti da umrem.

*****************************************************************************

Pablo Neruda
Sviđaš mi se kada šutiš

...Sviđa mi se kada šutiš jer si kao odsutna.
Udaljena i bolna kao da si umrla.
Jedna riječ tada, osmijeh dovoljan je jedan.
I veseo sam, veseo što si živa...


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.