Slomljena Srca

Ljubav je moja kao
ruža u cvatu
kao cvijet što miriši
noću ptica što u osami pjeva
jezero u kojem sunce
umire

ljubav je moja
kao mračna šuma kip
što iz ruševina se
izdiže
glazbeni komad sviran
u duetu sunčeva zraka
u jutarnjoj tuzi

Ljubav je moja kao
kamena statua
bršljen skriven u
dubini bunara kupina
što rodila je jednim cvjetom
katedrala impozantna
od sreće sazidana

Teška i plemenita
ispravna i čista a
istovremeno i močna
sladostrasna vatra na
ledu i rubini u bjelini
zbrka osjećaja
svetogrđe ljubav je moja

- Josip -

Sačuvaj me za tmurne kišne dane
da ti mjesto tuge društvo pravim,
sačuvaj me za zime, duge njene noći hladne
mjesto pokrivača da te grijem,
sačuvaj me za topla ljeta kada
se ljubav rađa,
da i tebe netko ljubi u pijesku.
ma sačuvaj me bar kao stvarčicu
ili namještaj u kući,
ako me ne budeš voljela...
- Josip -

Osjećaji ... ili možda ne?

Eto, jedna minimalistička tema... život s osjećajima ili ne..
Naime, izbor svakog od nas je, život sa ili bez osjećaja odnosno koliko ćemo ih uložiti ili koliko nećemo... Moj odabir je definitivno život s osjećajima, osjećati svijet oko sebe, naravno to podrazumijeva i veliku ranjivost, veliko breme... Osjećaji sami po sebi donose puno stvari koje možda ne trebate trenutno, donose bol, patnju, pa rijetko i sreću. Donose beskrajnu ljubav, donose i beskrajnu patnju. Velika većina od nas se sigurno upitala, vrijedi li to? Velika većina od nas upitala se, kako dalje, i ima li svrhe? Koliko vrijede ti osjećaji? Vrijesdi li zbog njih dalje ili je to tekovina prošlih stoljeća? Da li će vas ismijavati ako pristupite osobi i kažete joj suštinu duše? Izbor je vaš...
Osjećaji... teška enigma.. Kako ih savladati, kako živjeti s njima.. Kako ih ponekad otupiti? Magija uma, magija svijesti. Od vas samo tražim jedan jednostavan odgovor.. Što biste izabrali... OSJEĆAJE ILI NE??

-Josip-

Htjela sam pisati o nesretnim ljubavima, o suzama, o besanim noćima i svemu onom što prati slomljeno srce, no ipak samo jedna pjesma danas.

Freya


Onoj koju ne smijem voljeti

podari mi život,
utkaj me u svoje snove.
približi me sebi,
poželi me poljubiti,udahnuti moj dah;
pretvori me u ljubav
koju ćeš nositi u svome srcu
i daj da budem tvoja utjeha
u mračnim noćima.
oslobodi me okova,
otkrij me,
shvati što doista jesam.
daj se meni i pusti me da ti se dam;
i onda
na kraju dana,
kada nestanu iluzije ovoga svijeta
legni pored mene
i dopusti si voljeti me.
jer,vrijedan sam tvoje
čežnje,
vrijedan sam
tvoje ljubavi;
i znam da me možeš voljeti,
znam da me voliš.
a i ja volim tebe,
ljubavi.

-Josip-

U vezi si, uživaš, sve je u savršenom redu i onda..........rez. Ona ili on odlaze iz tvog života. Osjećaš se prevarenim, izdanim, jadnim. Pokušavaš spasiti svoj način života, moliš, prijetiš, ljutiš se, no sve to nema nikakvog učinka. Pokušavaš pronaći odgovore na bezbroj pitanja i ono najvažnije: "zašto odlazi kad nema razloga, kad je sve u redu?" No, dali je stvarno bilo sve u redu ili što neka veza duže traje sve manje ugađamo partneru, a sve više sebi? No kada ode iz našeg života i nakon prve nevjerice postanemo ljuti na partnera koji nas je izigrao često u toj fazi želimo da jednom partner "shvati" koliko smo mu pružili, da požali što je otišao iz našeg života.

Freya

SUZU PUSTI, AL' NE PLAČI

Da znam draga kako ti je kada čitaš pjesme moje,
pisao bih još tužnije da rasplačem srce tvoje.
Pjesme su mi pune bola, svaka od njih nešto znači,
zato draga kad ih čuješ:
"SUZU PUSTI AL' NE PLAČI!"
Vječno ću te spominjati u životu, u samoći
jednog dana u crnu ću zemlju poći.
Kada vidiš da me nema, osjetit ćeš što su boli,
jer baš nitko neće moći tako silno da te voli.
Poželjet ćeš draga tada da ne živiš ni dan duže,
poći ćeš ti jednog dana na grob da mi staviš ruže.
Tada ćeš mi grob pronaći, bit će sav u gustoj travi,
jer baš nikog neće biti da mi cvijetak na grob stavi.
Sjetit ćeš se moga lika iz kojeg još ljubav zrači,
sjetit ćeš se mojih riječi:
"SUZU PUSTI AL' NE PLAČI!"

-Josip-

Obzirom da je blog slomljena srca malo skrenuo s puta i da me moj dragi prijatelj ne želi poslušati zatražila sam i dobila odobrenje da brljam po njegovom blogu.
Dakle dragi moji ako netko nema više slomljeno srce ne znači da ne želi nešto lijepo pročitati na blogu takvog naziva, a ako je nekome slomljeno neka se javi i napiše što bi želio pročitati na ovom blogu.
Za početak neka budu Yokine pjesme iz vremena slomljenog srca. Možda ga potakne da opet počne pisati jer iako srce više nije slomljeno ne znači da su muze nestale, zar ne?

Freya



čak i onda

čak i kad te ne vidim,
znam da si tu.
čak i kad te ne čujem,
čujem tvoj glas.
čak i kad te ne dodirujem,
osjećam te pod rukama.
čak i kad te ne ljubim,
milujem te usnama.
čak i kad plačem,
sretan sam zbog tebe.
čak i kad grlim druge,
zamišljam tebe.
uz sebe.


- Josip -