Zatvorena vrata
Noćaš te nisam držala za ruku,
moja je duša ostala nijema,
slušala sam zvukove grada u noći
i osjetila tugu što u meni drijema.
Noćaš ti nisam došla u snove
nisam ti ljubila usnule oči
čvrsto su zatvorena bila vrata
a ja sam tako htjela doći.
Zatvorena su vrata i ne mogu ući
ne kucam više samo nijemo stojim
divlja bura kida mi dušu
i proći neće toga se bojim.
Stojim k`o prosjak, a ne tražim mnogo
samo da budem djelić života tvoga
da ponekad vidim u tvoju dušu
i darujem tebi djelić svoga.
|