Slomljena Srca

Lažna krivnja podrazumijeva osjećaj odgovornosti za nešto što nismo učinili ili za nešto za što nismo odgovorni. Osjećamo sram a da čak možda točno ne znamo zbog čega se osjećamo loše.
To može voditi do depresije, čak do samoubojstva. To može biti mutni osjećaj krivnje, zbog ničeg točno određenog. Kako se može pojaviti?
Možda smo imali vrlo strogo djetinjstvo. Postojalo je mnogo toga što nam nije bilo dopušteno činiti. Možda smo često bili kažnjavani zbog sitnica. Pretpostavimo, na primjer, da se vrlo teškim grijehom smatralo ne oprati ruke prije jela. Čak i sada, godinama kasnije, možemo se stvarno osjećati krivi i posramljeni ako ne operemo ruke prije jela. Možemo se uvijek osjećati loše i na druge načine. Imamo negativnu sliku o sebi i onome što možemo postići, te lako okrivljujemo sebe zbog stvari koje idu krivo, ili preuzimamo krivicu od drugih kad to ne zavrijeđuju.
Ljudi koji su preživjeli veliku nesreću ili katastrofu u kojoj su drugi poginuli ili se ozlijedili, vrlo često osjećaju krivnju zbog toga jer su preživjeli. To može biti vrlo jak osjećaj. Tužna posljedica emocionalnog, fizičkog, ili seksualnog zlostavljanja djece ili mladih je osjećaj krivnje ili srama zbog tih užasnih radnji nad kojima nisu imali kontrolu. Taj osjećaj srama može biti toliko jak da ga gotovo možemo osjećati kao prljavi kaput kojeg imamo na sebi. Doista, on može voditi u želju da se neprestano peremo.
Postoji li odgovor na ovu vrstu krivnje? Da! Možda će zahtijevati puno vremena da je savladamo. Možda će biti potreban savjet nekog savjetnika ili drugog stručnjaka. Ili će možda biti dovoljan samo razgovor s prijateljem. Što može donijeti izlječenje? Prvo, dozvoljavanje istini da uđe u tvoj život. Netko je rekao: “Istina će te osloboditi.” Ti nisi kriv! Kaži to sebi, svaki put kad se osjećaj pojavi!
Ako smo bili povrijeđeni na ovaj način, ključni dio oporavka i izlječenja je oproštenje – oprostiti osobi koja nas je povrijedila.
To može biti vrlo težak i složen put, ali je jedan od ključeva za oslobođenje od zarobljenosti prošlošću.

pjesmica...

Tebi u sebi
Došlo je vrijeme da se oprostim
od tebe u sebi moja draga čežnjo,
jer ipak sam odabrao uhodane puteve
umjesto tragova što neprestano nestaju u pijesku.
Došlo je vrijeme da te poljubim
za laku noć tebi u sebi moj slatki prividu.
I dio sam srca uz tebe uspavao,
nek` čuva te dok putujem stvarnošću.
Šapnuo sam ti tiho da te volim
dok si tonula u san uz moje srce.
Riječima sam zapečatio našu vječnost
obečao ti sebe bez tijela i obraza.
Jer došlo je vrijeme da odlaskom ostanem
sa tobom u sebi moj vatreni nemiru.
Na čudesnom mjestu bez prostora
na jedinome mjestu gdje možemo postojati
zajedno...ti i ja... u meni.

-Josip-