Slomljena Srca

Moderan život može biti pun stresa. Liječnike posjećuje sve više ljudi sa simptomima stresa. Neki od njih su pogoršani odnosi s ljudima, ponestajanje daha, gubitak tjelesne težine ili uzimanje hrane kao utjehe, nedostatak sna i depresija. Stres može započeti ili pogoršati mnoge fizičke bolesti. Jedan od glavnih razloga za stres je posao i problemi vezani za posao. Ljudi su često prisiljeni raditi više i dulje. Ali stres također može rezultirati iz učenja u školi ili na fakultetu, ili bilo koje teške situacije poput ostavljanja od voljene osobe.
Postavlja se pitanje kako pobijediti te mučne trenutke, kako pobijediti stres?
To nije uvijek lako! Kao i kod svakog drugog problema, važno je pronaći nekoga s kim možete razgovati. Ukoliko su simptomi loši, tada biste trebali potražiti pomoć, čim je prije moguće, od liječnika, stručnjaka za zdravlje ili drugog savjetnika. No, postoji puno toga što možete učiniti sami:
Sjednite s prijateljem ako možete i razgovarajte o problemu. Ustanovite koje stvari u vašem poslu ili životu uzrokuju stres. Čak i samo razgovor može donijeti olakšanje stresnog stanja.
Razmislite - postoje li odgovornosti u vašem životu ili poslu koje ne trebate imati ili koje bi se mogle odložiti i jeste li takva osoba koja preuzima više obveza nego što bi trebala?
Možete li pronaći bolje načine rješavanja stresnih situacija u vašem životu? Možda nisu tako važne kakvima se čine? Možda je vaša reakcija na situacije problem, a ne stvari same po sebi?
Ove stvari se čine većima nego što to stvarno jesu, ali možda postoji mogućnost da se zadrže u svojoj naravnoj veličini. Za početak trebalo bi naučiti pronalaziti načine opuštanja i razmišljanja o drugim stvarima. Na kraju dana, nemojte brinuti o stvarima koje niste uspjeli napraviti.
Kako si pomoći, i ja se ponekada pitam, no došao sam do nekih zaključaka kako si barem malo pomoći u toj situaciji. Za početak zapamtite da niste savršeni - uvijek ćete činiti greške. Naučite pristojno reći “ne” dodatnom poslu. Uvijek si uzmite vrijeme za odgovarajuću pauzu za obrok. Možda će pomoći ako si uzmete mirnu pauzu daleko od svih drugih. Ne ostavljajte stvari za zadnju minutu. Dopustite dodatno vrijeme za put, sastanke, za neočekivane stvari. Nemojte se naprezati cijelo vrijeme. Nitko nije supermen. Svatko ima točku slamanja. Prepoznajte gdje je vaša. Ako je niže od drugih ljudi u vašem uredu, ne brinite o tome. Ne morate uvijek pokušavati dostići očekivanje koja drugi imaju od vas, ili čak svoja očekivanja od samoga sebe. Jedino što možete je dati sve od sebe.
I što još? Kako dalje ako i to ne pomogne?
Naučite se opustiti kod kuće - činite stvari u kojima uživate. Uzmite si vremena da činite stvari koje vas opuštaju ili da se bavite hobijem. Uzmite si slobodan dan i otiđite na neko sasvim novo mjesto.
Dovoljno vježbajte - naša su tijela sačinjena da bi se upotrebljavala. Ako na poslu uvijek sjedite na jednom mjestu, morate potaknuti krv da teče na neki drugi način!
Uključite se u pomaganje drugim ljudima - to uvijek smanjuje naše probleme na njihovu stvarnu veličinu. Nemojte gajiti negativne osjećaje ili neprijateljstvo prema bilo kome na poslu, u vašoj obitelji ili bilo gdje drugdje. To će uvijek oštetiti vas i uzrokovati dodatni stres. Pronađite načina da im brzo oprostite i izgladite sve nesporazume.
Kao što je meni tata rekao: “Kad bi samo shvatio i prihvatio činjenicu da je život borba, stvari bi ti bile puno jednostavnije.” Neke stvari ne možete promijeniti! Naučiti živjeti s problemima i nadilaziti ih je ono što nam pomaže da rastemo i sazrijevamo. Osim toga, neki ljudi, uključujući i mene, pronalaze mir protiv bitke u sebi u nećem drugom, u Bogu...
DA. Više ne morate biti takve bitke sami. Moguće je pronaći novu snagu za život i potpuno novi način pogleda na život. Ja sam otkrio da Bog može biti osobni prijatelj koji nas može voditi kroz teška razdoblja u životu.
On nam obećava poseban mir koji se ne može pronaći nigdje drugdje...

Pjesmica...

Duša
Tek pjesnik kažu
neko luda će reći,
tek sanjar što kroči
danom za danom.
Ja hodim pogledom ka naprijed,
pogledom ka gore
i sve teži teret pada
na pleća moja,
sve umorniji su koraci.
I kažu pjesnik, ti piši,
i kažupjesnik, ti sanjaš,
a ja tek ponekad iz realnosti
pobjegnem u dječiju mi dušu.

-Josip-