Slomljena Srca

Svi želimo biti sretni, ali također znamo da sreća ne pada s neba. Ukoliko se sami ne potrudimo mala je vjerojatnost da ćemo zaista biti sretni. No, pitanje je što donosi sreću. Znamo da bez obzira koliko materijalnih stvari imali one nam je ne garantiraju. Ljubav? Ni ona nužno ne donosi sreću, poznajemo mnoge osobe koje vole potpuno nesebično i predano nekoga tko ih u stvari čini nesretnim. Odgoj, odnosno odnos roditelja prema djeci, navodno određuje koliko će neka osoba biti sretna u kasnijem životu. Ključ sreće krije se u samopouzdanju. Koliko volimo sami sebe toliko ćemo biti sretni. Ali to je i najteže postići. Kako naučiti voljeti sebe na način koji će nama, ali i drugima oko nas donijeti sreću?!
Počnimo sa podizanjem svijesti o nama samima.
"Nevjerojatno je kako različito govorimo o sebi u različitim prilikama. Ako imamo dobar dan i naš mozak reflektira pozitivne misli. U suprotnim situacijama, kada doživimo neko razočarenje opterećuju nas crne misli i potištenost". U takvim situacijama potrebno je postati svjestan svojih misli i uzroka zbog kojeg su one takve. Ne prenositi jednu negativnu stvar na cijeli život i čitavu situaciju. Nije sve u životu loše, nego konkretan događaj. Naučite prepoznavati pojedine emocije i objekte na koje se one odnose. Ako vas je partner ostavio, to ne znači da nemate sreće i da vas nitko ne voli, nego da vas samo on ne voli. Možda ste s njim izgubili i zajedničke prijatelje, ali to ne znači da ljudi nevaljaju i da vas napuštaju u najtežem trenutku, nego da su vas njegovi prijatelji napustili i da je vrijeme da potražite nove, iskrenije.
Nastavimo da razumijevanjem drugih.
Da, da biste bili istinski sretni morate naučiti suosjećati s drugim ljudima i morate naučiti razumijevati tuđe stanje. Tako ćete naučiti da niste vi krivi za tuđe pogreške. Prisjetite se djetinjstva, ako vam je mama bila neraspoložena prvo ste je pitali jesam li ja kriv. Bilo je to zbog toga što su vas roditelji naučili da ste vi njihov centar svijeta. Takav osjećaj često se nastavlja i u kasnijim godinama. Tako ćete često ako na poslu loše ide pomisliti kako ste baš vi krivi. Propane li neki projekt, vjerojatno ćete sebe optuživati da se niste dovoljno trudili, isto je i s međuljudskim odnosima. Trebali biste naučiti da niste vi centar svijeta i da se ne vrti sve oko vas. Možete pridonijeti nekoj situaciji, ali uglavnom je svaka osoba svijet sam za sebe. Kad naučite da to što je vaš partner ljut nema puno veze s vama i s onim što ste rekli, nego s njegovim stanjem duha i načinom na koji je on percipirao vaše riječi, oslobodit ćete se nepotrebnog tereta.
Naravno, krajnji korak do sreće trebao bi biti aktivnost.
Često se osjećamo pasivnima i bespomoćnima. U glavi nam se često vrte rečenice poput "nikad neću biti dovoljno dobar za to..", "ne mogu", "ne znam" i slične. Morate s tim prestati. To znači da morate takve misli zamijeniti drugačinjim poput "mogao bih to, ako bih prije toga napravio to i to", "da bih to uspio, moram pokušati s…", "ako bih pročitao o toj temi knjigu, vjerojatno bih pronašao načina".
Istina mnogo je lakše odgovoriti s jednostavno ne znam, nego se potruditi i saznati.

Za kraj, danas nema pjesmice ali budući mi je 400-ti dan od prekretnice u mojem kratkom životu.. ima jedna pjesma koja me prati svih tih 400 teških dana.. (Preuzmite pjesmu klikom na ime pjesme - My Immortal)

EVANESCENCE "My Immortal"

I'm so tired of being here.
opressed by all my childish fears.
And if you have to leave,
I wish that you would just leave.
cause your presence still lingers here,
and it won't leave me alone.

These wounds won't seem to heal,
this pain is just too real,
there's just too much that time cannot erase.

(chrous)
When you cried I'd wipe away all of your tears,
When you'd scream I'd fight away all of your fears.
I held your hand through all of these years.
But you still have...
All of me.

You used to captivate me by your resonating light,
Now I'm bound by the life you left behind.
Your face it haunts, my once pleasant dreams
Your voice has chased away all the sanity in me.

These wounds won't seem to heal,
this pain is just too real,
there's just too much that time cannot erase.

When you cried I'd wipe away all of your tears,
When you'd scream I'd fight away all of your fears.
I held your hand through all of these years.
But you still have...
All of me.

I tried so hard to tell myself that you're gone.
But though you're still with me,
I've been alone all along.

When you cried I'd wipe away all of your tears,
When you'd scream I'd fight away all of your fears.
I held your hand through all of these years.
But you still have...
All of me.

Nadam se da vam se pjesmica svidja.. usput, ako želite neku pjesmu a ne možete je naći slobodno je zatražite ovdje...

-Josip-