Slomljena Srca

Svi smo nekada zavidni. Netko više, netko manje. Ljubomora i zavist nam ni u čemu ne pomažu, već su velike kočnice koje sputavaju ljude da slijede svoj put.
Problem je kod ove pojave biti svjestan da manifestiramo takvo ponašanje, prepoznati svoju oholost, zavist ili ljubomoru i odlučiti se protiv njih boriti.
Zavist nas dakle upozorava na naše slabe točke i mane, nesavršenosti.
Ljubomoru prati nepovjerenje, anksioznost, nesigurnost, osjećaj manje vrijednosti u odnosu na rivalitetni objekt i strah od gubitka objekta ljubavi. Takva ljubav je uglavnom uvjetovana nečim, dakle stalno se "daje" ili "prima" u zamjenu za nešto, a ne "čisto", bezuvjetno. Često "objekt" iz sličnih razloga baš provocira taj osjećaj u partneru, kako bi ga vezao.
Zavist često ima izvorište u "oholoj", narcističkoj ličnosti, koja smatra sama sebe superiornijom, velikom, bez grijeha, boljom od drugih koje drži manje vrijednima i nedostojnima poštovanja, podcjenjuje ih i omalovažava. Upravo to je "grijeh" oholosti. Ne dopušta uspoređivanje i vrijeđa se ako je netko savjetuje. Ako se dokaže da nije u pravu, ljuti se i nalazi opravdanja za svaki svoj postupak, zadovoljna sama sobom. Često je u osnovi oholosti strah od poniženja.
Zavist je osjećaj nezadovoljstva, bolne želje i ogorčenog uzbuđenja zbog želje za posjedovanjem predmeta, kvaliteta ili uspjeha drugoga. Zavidna osoba ne podnosi da je netko bolji, voljeniji ili cjenjeniji od nje, naročito ako je u rivalitetnom odnosu. Ne može se radovati obilju i uspjesima drugih i ne može se žalostiti zbog njihovih neuspjeha. Osporava tuđa postignuća i reagira tako prema svakom tko se na bilo koji način izdvaja od gomile, koji je iznad prosjeka i čija su stajališta drukčija od njegovih. Zavist prate zloba, jal, ogorčenost, žučljivost, pakost i gramzljivost. Zato se kaže da je "zavist plijesan duše", a zavidnici "zeleni od zavisti". Pokušava se naći mana i slabost drugome, a u nedostatku istih i izmisliti, kako bi ga se diskreditiralo i ponizilo. Primjerenije bi reakcije bile zahvalnost, poštovanje i divljenje prema onome koji pokazuje kvalitete, vrline i dobra.
Osobe kojima su drugi zavidni ne trebaju pokazivati ni strah ni srdžbu, već pokušati razumjeti uzroke tuđe zavisti i reagirati kreativno nastojeći tu negativnu energiju svojim riječima, radom i djelima prema zavidnim osobama pretvoriti u poštivanje i ljubav. Zavist prema vama shvatite kao komplimente izrečene na ružan način. Tako zavist od destruktivne, pasivne mržnje postaje kreativna snaga.
Kad osjetimo zavist prema nekome, trebali bismo pažljivo proučiti u čemu je taj drugi toliko bolji i pokušati ga za početak, imitirati, modelirati svoje ponašanje prema njegovom, a potom krenuti svojim putem, nadmaštiti ga u njegovim vještinama, tj. nadmašiti samog sebe. Tada zavist nestaje. A valjda sam u pravu, barem se nadam, je ovo mi je baš bila teška tema za obraditi...
Citati o zavisti:
"Najveće počasti donose više zavisti nego ugleda." - Ciceron
"Niko ti zavidjet neće, budeš li znao u samom sebi otkriti radost." - Seneka
"Skroman čovjek može sve dobiti, a ohol sve izgubiti; jer skromnost uvijek nailazi na velikodušnost, a oholost na zavist." - Antoine de Rivarol
Poslovice:
"Bolja je zavist nego milostinja." - latinska poslovica
"Kome navrati sreća, tamo prenoći zavist." - latinska poslovica

.. i jedna moja pjesmica za kraj...

GORAK OKUS
Reći ću ti
reći češ mi,
kao da nas nešto
jedno drugom mami.
A kad ostane prazna postelja
tvoja, ja ću kao i svake jeseni
čekati kišu da ispere gorak
okus, izgubljene
ljubavi.

-Josip-