Jao ljudi, kako vam ja volim nogomet! To je divota. Glazba, nogomet i filmovi, to su moje tri glavne sporedne stvari u životu i te tri mi čine život vrijedan življenja. Ali, jebote, što volim nogomet. Koji je to šaroliki, predivni svijet vrhunskih loptaša, šarolikih navijača, uzbuđenja, razočaranja, eksplozivnosti, svakakvih ludih zakulisnih događanja i priča. Ma tko ga nije volio ne zna što je propustio, uistinu.

S druge strane, kako sam manje više potpuni antitalent na terenu (osim na Playstationu, na stejšnu ću te sjebat, čovječe!), ne bavim se nogometom profesionalno. Bavim se turizmom. To je moja struka, to je moja industrija, to me hrani. Možda ne kao nogomet, ali volim i turizam. Na trenutke uživam u svom iscrpljujućem poslu tijekom sezone i stvarno mi je to sve zajedno napeto, a ovako mlad i poletan, sa toliko vrata koja mogu otvoriti za sebe ako se potrudim, karijera u turizmu mi se čini još privlačnijom.

Nego, zašto ja sad pišem o ove dvije, naizgled nepovezane stvari? Pišem o njima jer sam danas pročitao tekstić Slobodne Dalmacije o zajedničkoj hrvatsko/mađarskoj kandidaturi za organizaciju Eura 2012, europskog nogometnog prvenstva. Za one koji ne znaju, svjetsko prvenstvo je jedino jače od europskog s time da je koncentracija kvalitete vjerojatno još veća na prvenstvu starog kontinenta.

Predsjednik Hrvatskog Nogometnog Saveza, Vlatko Marković je izjavio sljedeće:
"Dobit ćemo mi to odmah, vidjet ćete, nemam grama sumnje! I to na nesreću trideset posto Hrvata! Italija nema moralno pravo da dobije organizaciju poslije ovog skandala koji ih potresa, a slično se s namještaljkama događa i u Poljskoj. Svi su aut - širok je i zarazno optimističan osmijeh predsjednika HNS-a."

Europsko nogometno prvenstvo je usitinu velik i važan događaj. Prihodi od prodaje karata, robe vezane za nacionalne vrste i nogomet, turističkih aranžmana i smještaja, te konzumacije svega i svačega od strane mnogobrojnih navijača su ogromni, o promidžbi zemlje da i ne govorim, a upravo to je nešto što zagovornici Eura 2012 u Hrvatskoj obožavaju naglašavati. Dakle, ja kao ljubitelj nogometa i turistički radnik Lijepe naše bi trebao biti veliki pobornik spomenutog projekta. Ipak, Bog me prokleo zdravim razumom te tako automatski otpadam kao zagovornik Markovićevih projektića jer bilo tko sa malo soli u glavi zna da nije sve tako jednostavno. Ako je ovaj njegov podatak od 30% Hrvata koji su protiv naše kandidature za Euro 2012 točan, onda je to prilično tužno jer to znači da se ostalih 70% sastoji od onih kojima je dovoljno viknuti JEEE HRVATSKA!!! i da svi odmah složno zapjevaju, zaborave probleme i razbiju stotinjak stolica na stadionu.

Za one koji nisu baš na "ti" sa nogometom, situacija je sljedeća: za organizaciju ovakvog prvenstva potrebni su veliki smještajni kapaciteti, moderni stadioni, odlična infrastruktura, te besprijekorna organizacija. Nije to prvenstvo u rukometu ili vaterpolu koliko se god netko ljutio oko toga. Nogomet privlači mase i to mase koje su došle bančiti i iživiti se do posljednjeg alkoholom nabrijanog atoma energije. Također, dio njih dolazi isključivo napraviti sranje... tući se, rabijati, izazivati nerede. Količina novca koju bi mi trebali uložiti u organizaciju ovakvog događaja je jednako impresivna kao i najoptimističnije procjene moguće zarade.

Delegacija UEFA-e je danas završila svoju turneju po Hrvatskoj tijekom koje su posjetili sve potencijalne gradove domaćine uključujući i našu slabu točku - Osijek. Osijeku nedostaje smještajnih kapaciteta i veliki stadion, ali nema problema (kažu naši), sagradit ćemo moderni stadion od 30000ineštomalo sjedala, a isto tako, sagradit ćemo i par hotela. Ma svaka čast, ali je li itko pitao zašto Osijek nema veliki stadion i više hotela? Je li to stvarno samo zato jer do sada nije bilo dovoljno financijskog poticaja od strane vlade, ili je to možda zato jer Osijeku ne treba više hotela ili europski stadion? Nisam nikada bio u Osijeku (na žalost), ali bi li možda tom gradu korisnije bilo srediti škole, javne parkove, ceste, kulturne ili zabavne institucije?

Ponavljam, svota koju će Hrvatska država odvojiti za organizaciju ovog prvenstva, ako ga dobijemo, je ogromna i tu će biti više nego dovoljno prilike za razne namještene natječaje i obradovane jatake raznih glavešina na čelu sa Markovićem. S tim na umu, savršeno mi je jasno zašto je el presidente tako nabrijan. Nakon zarade koju će donijeti takav event, ostati će nam tonu hotelskog smještaja u kojeg nitko neće dolaziti, a ostati će nam i ganc novi stadioni u Rijeci, Splitu, Zagrebu i Osijeku čiji klubovi ispadaju od najjadnijih europskih ekipa u europskim kupovima.

Mogao bih pisati o ovome danima, ali neću jer je na televiziji nogomet, a već sam dosadio i samome sebi. Mislite što hoćete o ovoj kandidaturi, ali vjerujte meni koji sam dovoljno love i vremena potrošio na ovaj sport da imam pravo ovo reći: Kad vam Marković na televiziji reče kako će Euro 2012 spasiti hrvatski nogomet i lansirati našu državicu među zvijezde, možete biti sigurni da je, kako bi to Ameri rekli, pun govana.

- 21:46 . izjava (6) . materijalni dokaz . *