Prije nekih godinu, dvije, sam na kompjuteru imao instaliranu igricu The Sims (http://www.thesimszone.co.uk/) koja je svojedobno bila veliki hit u svijetu. Radi se o simulaciji života. Nisam je puno igrao jer me nerviralo što moj čovac ima posao koji mu oduzima previše vremena i onda njegovi energy i hapiness leveli opadaju do te mjere da mu je potrebno previše sna ne bi li se oporavio. Ubrzo sam shvatio da skuplji namještaj i skuplja tehnologija u kući donosi više sreće i zadovoljstva za manje vremena. Opet je problem ostao društveni život jer je za jedan izlazak potreban veći dio dana nego ga moj čovac može priuštiti. Kuća bi mu ostajala prljava i neuredna, gotovo nikad nije imao vremena za pošteno skuhani ručak, budio se cijeli iscrnjačen, kasnio na posao...
Tek danas kužim kako je ta igra realna. Možda je tu ležala neka pouka koju sam trebao uhvatiti prelazeći igricu i iznalazeći rješenje za probleme moje nesretne pixelaste replike. Njegov tužni pogleda spljošten na svjetlećoj podlozi mog monitora možda je molio svog tvorca za spasenje... za smisao. Ipak, bilo je tako jednostavno tu priglupu igricu jednostavno ugasiti. Kakva okrutna šala, napraviti ovaj naš život bez opcije za brisanje.
Ma dobro, moje ružičasto raspoloženje možda i nije potpuno opravdano. Ide mi ok, radim zahtijevan posao, ali ga obavljam dobro, upoznajem puno ljudi od kojih su neki i zanimljivi, imam malo papirnatih novčanica u novčaniku (ali ne puno), živ sam i zdrav, ali ljudi moji... ja sam mrtav umoran. Već mjesecima nemam apsolutno nikakvog privatnog života i to me pomalo počelo ljutiti. Nije više problem ni slobodno vrijeme ni energija, jednostavno više ne mogu promišljati ili planirati bilo što, a da nije vezano za posao ili karijeru. Ma kažem vam, postat ću truli karijerist, ozlojađen i zakačen na korporacijske vrijednosti. Evo, baš mi je maloprije rečeno da sam premlad ogorčen.
e jebiga
Nisam ništa pisao već neko vrijeme jednostavno zato jer sam osjećao da nemam što pametno reći. Nemojte me krivo razumijeti, nemam ni sada, ali ovih dana sam nakon dugo vremena opet poželio pročitati što neki drugi ljudi kažu. Kako žive, što misle o svemu što nam se kolektivno ili individualno događa. Sve u svemu, it's good to be back.
Lijepo je u zemlji narodnjaka i čedomorstava pročitati nešto nesponzorirano.
- 22:09 . izjava (6) . materijalni dokaz . *
