what is a year in life

utorak, 17.01.2006.

Day 141

Mrzim one dane kada se budim živčan a prve riječi upućene prema meni me razljute.
Današnje putovanje je obilježilo masovno migriranje debila iz sela ovoga kraja u veliki grad Osijek!
Probajmo to pobliže opisati.
Ulazim u autobus i nakon 4 godine iskustva putovanja međugradskim linijama ja sam prilično svjestan da je bus milina kada uđete u njega iz hladnoće ali nakon 20 minuta postaje vam neizdrživo vruće i polako ali sigurno vam postaje muka tako da ja uvijek malo otvorim prozor i to dovoljno malo da to ne bi nikome trebalo smetati.
Kakve to veze ima sa debilima?
Evo ove,dolazimo do jednoga sela i ja uživam u toplini autobusa ali i dotoku kisika u svoj mozak i vidim da ulazi jedan lik koji mi je antipatičan od...pa oduvijek.Pomislih...evo idiota koji će zatvoriti prozor jer uvijek mora sjesti nazad.
Tako i bude.
Taj lik uvijek ali uvijek sjedi nazad i jednom mi je skoro sjeo u krilu jer on MORA biti nazad!
E taj lik je i prilično osjetljiv na temperaturne promjene jer čim vani bude malo hladno on skoro umire ali čudi me kako budala ne shvati da onda u busu treba biti malčice otvoren prozor da se zrak ne bi previše ugrijao...
Zatvorio je prozor...
Naravno nakon nekog vremena je svima nama polako postajalo vruće toliko da sam se ja čak počeo znojiti a to je odlično u ovome vremenu.
Naravno frajeru je sada strašno vruće i muka i ne zna zašto i sada psuje vozača autobusa i sve okolo.
Izašao je na prvoj stanici i naslonio se na ogradu koliko mu je bilo muka.
Žali Bože što nije ispovratio dušu...

Imao sam samo sat vremena u Osijeku da obavim sve što mi treba i naravno recimo da sam 90% stvari uspio napraviti i čak sam čuo neke za mene veoma ohrabrujuće stvari.Što se tiče faksa tako da imam malo nade.Mrzim se nadati.Nada je kurva.
Konačno isplatih vozačku,kupih nešto za Neaeru(Narniu,Nedefiniranu) i šibaj nazad u izolaciju!
Ostalo je...dosadno a i ne da mi se više pisati.

- 19:52 - Komentari (2) - Isprintaj - #