ponedjeljak, 16.12.2024.
Miofascijalna terapija okidačkih točaka
Pojam „okidačka točka“ uveo je u modernu medicinu početkom 1950-ih Janet Travell. Od tada se smatra temeljnim pojmom u istraživanju i liječenju tegoba lokomotornog sustava i bolnih sindroma. Ovaj pojam označava točku u mišićnom i fascijalnom tkivu koja može uzrokovati raznolike, često teško lokalizirane simptome (engleski: „to trigger“). Posljednjih godina interes za miofascijalne strukture značajno je porastao u sportskoj i medicini lokomotornog sustava. Ovaj rast dijelom se može pripisati pionirskim istraživanjima S. Mensea na području nocicepcije i detaljnim anatomskim opisima fascija koje su proveli R. Schleip i C. Stecco.
Miofascijalni sindrom (MFS)
Miofascijalni sindrom predstavlja složeniju kliničku sliku od boli uzrokovane isključivo miofascijalnim okidačkim točkama (MTrP). Sindrom uključuje funkcionalne i autonomne poremećaje i često se javlja u vezi s problemima lokomotornog sustava. Iz tog razloga znanje o dijagnostici i terapiji ključno je za liječnike i terapeute. Razumijevanje miofascijalnog sindroma omogućuje funkcionalno-anatomsku analizu sportskih tegoba i pomaže izbjeći isključivo dogmatske pristupe ili dijagnostičke metode temeljene samo na slikovnim pretragama.
Pojam i važnost miofascijalnog sindroma
Razvoj miofascijalnog sindroma povezan je s funkcionalnim poremećajima na više razina mišićnog i fascijalnog sustava koji zajedno doprinose složenoj simptomatologiji. To uključuje bol, ograničenje pokreta, autonomne poremećaje (npr. znojenje, toplina kože) pa čak i pad performansi. Mišićna bol nije jedini važan čimbenik; u mnogim slučajevima miofascijalni sindrom je primarni uzrok tegoba koje pacijent ne može uvijek jasno lokalizirati. Stoga točna dijagnoza zahtijeva empatično ispitivanje pacijenta, detaljnu anamnezu i pažljiv manualni pregled.
Osnovni pojmovi
Miofascijalna okidačka točka (MTrP):
Palpabilni, točkasti, bolni čvor u mišićnom i fascijalnom tkivu koji se često pojavljuje kao „hartspannstrang“ (napeti mišićni snop). Ovaj čvor najčešće nastaje zbog lokalne napetosti uzrokovane kontrakcijom nekoliko sarkomera te zbog kolagenih mikrotrauma ili mikroskopskog ožiljka.
Prenesena bol:
Stimulacija okidačke točke može uzrokovati bol ne samo lokalno nego i u udaljenim dijelovima tijela. Ovaj fenomen objašnjava se složenom interakcijom „tihih“ sinapsi aktiviranih na razini leđne moždine, kao i proprioceptivnih i nociceptivnih sustava. Prenesena bol često može zavarati i pacijenta i liječnika jer se izvor boli ne nalazi tamo gdje se simptomi osjećaju.
Fascijalna mreža:
Mišići i fascije tvore jedinstvenu, kontinuiranu kolagensku mrežu u tijelu koja povezuje sve mišiće, tetive, ligamente i elemente vezivnog tkiva. Razumijevanje ove mreže ključno je jer tretman ne smije biti usmjeren samo na određenu točku, već i na cijeli fascijalni sustav i njegove funkcionalne lance.
Dijagnostika i klinički pristup
Dijagnosticiranje miofascijalnog sindroma zahtijeva prepoznavanje i integriranje simptoma mišićnog i fascijalnog sustava u svakodnevnu praksu pregleda. Budući da mišićno i fascijalno tkivo može činiti 40–50% tjelesne mase, njihovo zanemarivanje predstavlja značajnu pogrešku za sportske liječnike, stručnjake za lokomotorni sustav i terapeute.
Siegfried Mense, neuroznanstvenik, istaknuo je 2008. godine kliničku važnost okidačkih točaka. Identificirao je tri tipična mjesta boli koje pacijenti percipiraju:
Na samoj okidačkoj točki.
Na hvatištu ili polazištu zahvaćenog mišića.
U području prenesene boli.
Miofascijalni pregled ne svodi se samo na pronalaženje bolnih točaka; temelji se na pristupu „kliničkog razmišljanja“, u kojem se simptomi interpretiraju u njihovim funkcionalnim i strukturalnim kontekstima. To uključuje razmatranje miofascijalnih lanaca, kinetičkih lanaca i jedinstvene biomehanike tijela.
Iako su metode slikovne dijagnostike napredovale, palpacija ostaje primarna, najjednostavnija i vrlo informativna metoda za identificiranje miofascijalnih bolova. Točnu dijagnozu olakšava kada pacijent prepozna bol izazvanu palpacijom, fokusiranom terapijom udarnim valovima (fESWT) ili dry needlingom kao „svoju“.
Epidemiologija i sportski kontekst
Kod profesionalnih sportaša učestalost boli izrazito je visoka. Istraživanje provedeno na 1.114 njemačkih profesionalnih sportaša pokazalo je da bol u donjem dijelu leđa (LBP) ima životnu prevalenciju od 88,5%, 12-mjesečnu prevalenciju od 81,1% i točkastu prevalenciju od oko 49%, što premašuje vrijednosti u općoj populaciji. Bol, smanjenje performansi i psihosocijalni problemi usko su povezani, što sugerira da miofascijalni poremećaji često dovode do smanjenja učinkovitosti i kroničnih problema.
Uzroci boli kod sportaša uključuju intenzivno, ponavljajuće opterećenje, mikrotraume mišića i nedovoljnu regeneraciju. Taj proces obuhvaća raspon od blagih mikrooštećenja (npr. upala mišića) do oštećenja mišića izazvanih treningom (exercise-induced muscle damage, EIMD). Kronični miofascijalni sindromi mogu se razviti ako se akutni problemi ne liječe na odgovarajući način.
Terapijski pristupi
Iako 85% liječnika navodi miofascijalnu bol kao glavni uzrok tegoba lokomotornog sustava, opsežno poznavanje učinkovitih terapijskih metoda još uvijek je ograničeno. Manualne i fizioterapijske metode su široko rasprostranjene, ali minimalno invazivne metode poput fokusirane terapije udarnim valovima (fESWT) i dry needlinga još uvijek nisu univerzalno prihvaćene. Ove metode posebno su korisne kod sportaša jer omogućuju ciljano, precizno liječenje s dobrim kliničkim ishodima i kratkim vremenom oporavka.
Dry Needling: Teorija i tehnika
Dry needling je invazivna metoda koja se koristi za liječenje miofascijalnih okidačkih točaka. Iako se ponekad naziva „akupunktura okidačkih točaka“, ne zahtijeva dubinsko poznavanje tradicionalne kineske medicine. Metoda uključuje umetanje tanke, sterilne igle u bolni mišićni čvor ili barem u fascijalni sloj kako bi se izazvala lokalna kontrakcija (local twitch response), što dovodi do „deaktivacije“ okidačke točke.
Fiziološki učinci dry needlinga manifestiraju se na više razina. Sustavno se aktiviraju mehanizmi slični onima u akupunkturi: smanjuje se oslobađanje medijatora boli, oslobađaju se endogeni opioidi, serotonin i druge analgetske tvari, a prijenos bolnih signala na razini leđne moždine se inhibira. Lokalno se mijenjaju električna i mehanička svojstva mišićnih vlakana, normalizira se kontraktilnost, poboljšava se mikrocirkulacija i smanjuje osjetljivost perifernih nociceptora.
Miofascijalna terapija udarnim valovima
Udarnim valovima stvaraju se mehaničko-akustični tlakovi karakterizirani naglim povećanjem tlaka i kratkim impulsima. Za razliku od radijalne terapije udarnim valovima, fokusirana terapija može doprijeti do dubljih tkiva i ciljano ih tretirati. Mehanički podražaji koje udarni valovi stvaraju u tkivima pretvaraju se u biokemijske signale (mehanotransdukcija), što dovodi do protuupalnih, analgetskih i antifibrotičkih učinaka te potiče specifične procese zacjeljivanja.
- 13:30 -
