![]() |
< | prosinac, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Moj mail: xzaboravljenax@net.hr
Blogovi Koje Rado Posjecujem....
Mračna Vila
Anđeo Dobrog Naboja
Black Sweet
Savršena
Mrtvo Srce
Luda priča
hearth of glass
Carmina
Poslednja Igra Leptira -
Otici cu dok spavas
Otici cu dok spavas,
psovacu opet skripu tvog parketa...
Ne budi se, moram da odem,
ponecu samo par cigareta
Otici cu dok spavas,
zaboravi broj moga telefona...
Ne trazi me, velik je svet
cujem od nekud zvuk aviona
Ja idem bez zvezdanog sjaja,
ponekad covek bezi od srece
Idem, ostavljam senke...
Umem da cekam al' vreme nece...
Ti možeš drugoj
U zagrljaj pasti
I drhtati poput morske pjene
Al na vrhuncu svoje strasti
Gledat ćeš nju
A vidjet ćeš mene
Eto,malo sam u gužvi ali morala sam vam doći čestitati,poželjeti vam sve najbolje za Božić. A TI,MEDO....NE OSTAVLJAJ ME...MOLIM TE....
Ja se trenutno grozno osjaćam i tužna sam...i boli me. Osoba do koje mi je nekada bilo jako,jako stalo...i još uvijek je,sinoć je imala prometnu nesreću i završila u komi. Još uvijek se nije probudio. I tako me strah što će biti. Što ako se više nikada ne probudi? Ako...umre?
Stvarno nije fer. Pa tek mu je sedamnaest. A najgore mi je to što smo se tijekom zadnjeg razgovora posvađali i ljuti prekinuli. Mislila sam da za njega više nikada neću ćuti i sinoć mi jave da je imao nezgodu. I sada samo o njemu razmišljam. Zamišljam ga u bolničkom krevetu,onako mirnog,kao da samo spava i svaki čas će se probuditi. A što ako se ne probudi,što ako ga nikada ne vidim,više nikada ne porazgovaram s njim? Ma sve bih dala da me nazove i čestita mi Božić i zapjeva mi,onako,bez imalo sluha,"Uzalud vam trud svirači". Ma nek me povrijedi,uvrijedi,pohvali mi se kako je zabrijao s nekom tamo curom,ali samo neka se probudi. Ne znam što ću ako umre...ali molit ću se da ne bude tako. Sada idem i nadam se da će vam svima Božić biti lijep... pusa...
oni su se susreli Ako imaš srce to je dovoljno...
na prvomajskoj proslavi
oni je sjedio do nje
između dva govora
njena kosa ga je dotakla
njen je miris udahnuo
nešto između se stvorilo
nešto iznutra govorilo
hajde povedi je
ako imaš srce imaš sve
hajde povedi je
ako imaš srce dovoljno je
ona se točno ne sjeća
vjerovatno prošlog proljeća
bila je neka proslava i ples
orkestar zagrijani
i aktivisti pijani
novu haljinu zgužvali su
sasvim malo je zahtjevala
sasvim kratko bi oklijevala
hajde povedi je
ako imaš srce imaš sve
hajde povedi je
ako imaš srce dovoljno je
već se orkestar utišao
on njoj je prišao
u oči je pogledao i rekao
bez ljubazna otezanja
ja sam umoran od pljeskanja
dođi sa mnom spasi ovaj dan
nešto između se stvorilo
nešto iznutra govorilo
hajde otiđimo
ako imaš srce to je dovoljno
hajde otiđimo
ako imaš srce to je dovoljno
AJ EM HEPI!!! Heh,ok nisam,ali s obzirom da je ponedjeljak i s obzirom na to kakva sranja mi se događaju (zapravo,nisu to toliko strašne stvari koliko ja njih previše uzimam k srcu) prilično sam dobre volje.
Proć ću s tri. Ja sretna. Starci pizde. A jebešga,bit će bolje.
Onaj osjećaj srama i nevjerice od subote navečer nije nestao. Al sam se maloprije ispucala tako što sam pustila cd koji mi je dao nakon mog prvog poljupca...raspalila glazbu do daske...pjevala i vikala mu da ga mrzim...
Znate,to vam je osjećaj kao da je umro. Jer zbilja jest. Ona osoba kakva je on bio je nestala...umrla...
I lakše mi je kada tako razmišljam... Ne uništava mi lijepe uspomene,ne gazi po svemu onome što je bilo posebno... On je i dalje moja prva ljubav,moj prvi poljubac,poseban i drag...samo sada ga više nema... Ali on nije kreten koji me sada vrijeđa i kojem nije stalo jer znam,kada bi bio tu,opet bi bio drag,pažljiv i opet bi učinio da se osjećam kao da sam jedina na svijetu...tako posebnom i lijepom...
No,dobro... Bitno je da sam ja mirna... pusach veliki svima...
Je li ikada netko doslovce slinio za vama dva tjedna...dogovorili ste sastanak...spremali ste se sat vremena za to...čitav dan osjećali leptiriće u stomaku...a on ili ona se nije pojavio? ako je,onda znate kako se osjećam.
Tako...ne znam...prevareno. I sram me je.
Kako sam mogla biti tako jako glupa? I još nakon svega što je bilo? Pa ako je bio hladna kretenčina prije dva mjeseca,zašto bi se sada nešto promijenilo? Zašto bi sada bio onako predobar...nježan i pažljiv? Zašto bi mu nešto značila činjenica da sam mu oprostila?
Mislim da se nikada neću promijeniti...uvijek ću ostati ovako naivna... Pa samo kad pročitam prošli post...kakve stvari sam sve pisala...ali ne mogu ja tako... Nisam bezosjećajna,ne mogu bit hladna na neke stvari...ne mogu protiv činjenice da mi je biti pola godine s nekim puno značilo. A da njemu nije značilo ama baš ništa. Stvarno sam mislila da sam prebolila. Kunem se da jesam. Ali ono jučer me je dotuklo. Bila sam kasnije sa društvom vani. I nisam plakala. Nisam,čak ni kad sam vidjela da ga nema na mjestu gdje me je uvijek čekao. Gledala sam druge kako se ljube i mislila kako smo to mogli biti mi. Ali nisam plakala. I neću. Kunem se da neću. Zbog njega ne. Više nikada. Čitav prošli blog bio je o njemu...a sada obećajem da je ovo zadnji post u kojem patim za njim. Ma nije meni zbog njega...meni je grozno to što sam ispala glupa. Glupa do bola.
A nisam željela ništa s njim,samo sam htjela da malo prošetamo. Tako,bezveze...da popričamo... Jer nakon svega onoga i ne mogu biti s njim... Samo sam ga htjela pitati zašto. Čemu sve ono,kako se mogao toliko drastično promijeniti...Htjela sam vidjeti da li bi bio isti kao nekada.
Znam da sam vam dosadna...dosadna sam samoj sebi. Evo,obećajem da će idući post biti skroz hepi... Samo za vas koji komentirate moja sranja... pusa...
P.S:anđelak,daš mi svoj mail?
Opet ja...opet tuga...opet razočaranje...
Ne mogu vjerovati da sam bila tako naivna...da sam opet povjerovala...e pa više nema toga...neću više biti mala glupačica koju svi iskorišatavaju i povrijede...Odsada u obzir dolaze samo površne veze sa bilo kim. Nikakva zbližavanja. Jer to prokleto boli.
Bila sam presretna ovih dana,znate? baš jesam...
govorila sam da je on moj medo...i bio je. bar neko vrijeme... Dok mu je to odgovaralo...Dok nije imao pametnijeg posla nego zezati jednu naivnu petnaestogodišnjakinju.
A mislila sam da je najbolji...
Da me nikada ne bi povrijedio...
A on je isti kao svi...
I tko sada po čitavu noć plače?
Sigurno ne on... Njemu se živo jebe za sve.
Nijedno ono "Volim te" nije mu ništa značilo...
A ja bi mu po stoti put sve oprostila...i sve dala samo da me nazove i onim svojim predobrim glasom i zagrebačkim naglaskom kaže: "Bok,manekenka,pa di si mi ti?"
Ali dobro...proći će me i to jednoga dana...
Barem se nadam... velika pusa svima...falite mi neki od vas,a više nemam vaše adrese...valjda ćemo se jednom opet cuti...
anđelak...tebi posebna pusa za svu podršku do sada...ako ikada opet navratiš...