When I Need You I Just Close My Eyes And I m Whit You...
25.08.2006., petak
...kiša...
|
...obožavam kišu... volim kad mi udara o krovni prozor...to me opušta,ali i rastužuje... volim gledat nebo puno svih tih tmurnih oblaka... odmah se sjetim svih trenutaka provedenih na kiši...svih vrijednih pamćenja...svih zbog kojih rado pustim suzu jer mi nedostaju... baš smo čudni mi ljudi...radimo sve protiv sebe...onako svijesno...super nam je ali moramo to prekinuti jer nam ne paše tolika sreća... toga nema nigdje...zašto se svi nebismo voljeli do besvijesti...da se ljubimo onako na kiši...da nam sa usana padaju kapljice kiše...o Bože...kako je to super osjećaj...pogotovo kada si sa nekim ko te voli i kome si sve na svijetu...ko bi te digao do nebesa da može...ali nama nezahvalnicima to ne odgovara...mi bi nekoga ko na maltretira,ko je ljubomoran,ko bi nas bez pardona udario i ni na trenutak ne zažalio za tim...ali zašto je to tako??? svatko zaslužuje trunku sreće a zašto ju odbija....??? ponekad zavidim ali samo ponekad nekim svojim dragim osobama koji imaju sa nekim podijeliti svoju sreću...ponekad čak i poželim da se prestanu njome rasipat naokolo i činit nas manje sretne ljubomornima... ali ta se misao zadrži samo pokoju sekundu u meni... voljela bi kad bi mogla vratiti vrijeme samo par mjeseci unatrag...samo jednu krivo izrečenu riječ kad bi mogla izbrisat...dala bi sve... ...sve...a vi??? pusaaaa |
