četvrtak, 12.07.2007.

Always my dream!

Snovi su male iluzije u kojima kad spavamo sanjamo i dobro i lose....Traju nekoliko sekundi,a izgleda kao cijela vjecnost....Ujutro se budimo ili osvjezeni kao nove osobe ili se nocima budimo slomljenih srca.....Mjesec,
koji osvjetljuje nase misli dok spavamo,svijetli kroz moj prozor...Probudim se tog drugog tipa sna-slomljenog srca i uzarenih misli..Sanjam jedno te isto i jos vise se zamislim,a nakon toga spustim lice prema dole i placem zarobljena sama u sebe......Nemam vise hrabrosti nikome govoriti to,mada mi hoceju pomoc,al nisam vise sigurna kao da je moj mali tračak nade otisao be pozdrava kao ona.....Kad je plakala bila sam kraj nje,kad je vikala shvacala sam je i grlila,kad me je trebala bila sam uz nju,a ona ode......bez pozdrava..al zasto???zasto ja ne mogu biti ta osoba koja zeli to nesto......Zasto se svaki bozji dan i danju i nocu moram muciti,a sada i u snu...zasto kad se spusti noc gledam u mjesec i vidim njeno lice kooje je tuzno,a ponekad sretno...Nije mi jasno zasto vise ne sjedi kraj mene i gladi me za lice......Zasto????Zasto kad placem suze idu u spomen njoj????sad se moram zrtvovat.......Cijeli zivot nije svjez......Sve se sastoji od gnjeva,mrznje......A suze???sto njima postizem..?samo jos vise rusim svoj ugled koji nista ne znaci drugima..Ne prihvacaju me kakva jesam...samo mi se smjeze prazninom koju osjecam......Zasto barem ne lazu nego mi govore istinu i vrijedaju me......Ne prihvacaju li me,sto zivim onda...

Get this widget | Share | Track details

16:37 | komentiraj (19) |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.