|
|
Snovi su male iluzije u kojima kad spavamo sanjamo i dobro i lose....Traju nekoliko sekundi,a izgleda kao cijela vjecnost....Ujutro se budimo ili osvjezeni kao nove osobe ili se nocima budimo slomljenih srca.....Mjesec, |
-Sad shvacam da sam ponovo sama da je ponovo otisla da se borim protiv sebe.....Nema je vise da me smiruje i gladi mi lice mokro od suza...nema vise njenog prekrasnog osmijeha namazano crvenim ružem koji ima miris tek nastalih ruža....Nema je......Osjecam samo neku strasnu prazninu,koju cak nemogu ni isplakat jer znam da ce uvijek i ponovo i ponovo i tako milijun puta...Znam kad zaželim nesto zbog cega misle da sam poludjela....znam kad to zaželim da uvijek gledam s crne strane jer znam da je nemoguce...LInija koja nas odvaja širi se i deblja i sve manje vjerujem,al kad sam tužna imam osječaj da je moguce......Neznam......Ne osjecam se prekrasno osvjetljeno uz tu prekrasnu osobu koja bi mi uvjek pratila stope i uvijek bi mi se smijesila.....Nema je........Nema je vise da je kao i prije osjecam na svom obrazu,da je mislima gledam i da me stvara kakvu jesam.....Ne.....MOja strana je ocrnjena i ako uskoro ne vjerujem ili barem osječam ocrnit ce me skroz i necu biti ista-nanosit cu bol,mrznju,strah,smijat cu se svojim ruznim stvarima sto ucinit cu drugima.......Srce mi lupa,trazeci njene otkucaje srca......Nema je vise u onoj prekrasnoj crvenoj,svilenoj haljini koja bi leprsla njoj iza leda kad priblizavala bi mi se.....Zasto moram biti kaznjavana zbog neceg sto jos nisam ucinila????Zasto sve manje vjerujme kad ponekad da se utjesim obecam samoj sebi da bit ce stvarno.....Al kad se povjerila jesam jednoj osobi,iskreno mi je rekla,da je nemoguće i da ako stvarno idem za tim snom da tesko ce biti ostvaren...Zasto mi svi govore istinu?????Zasto ne lazu i podrzavaju me il........Zasto nema osobe ko ja.....Il barem da osjeca ko ja.......Osjecam se kao jedinka na tom odvratnom svijetu koje lose cini.......Znam da krivo je vrijeme doslo kad dosla sam na svijet......Da sam barem s njom.....Bilo bi mi lakse vjerovati...Ovako:zivimo razdvojene,potmuno naznajuci jedna drugu,na drugom svijetu,a ja i dalje ostajem sama i unistena napola,al samo me ona moze spasiti,al samo kad bi znala..... |
-Prema jednoj legendi postoji ptica koja pjeva samo jednom u svom zivotu,ljepse nego bilo koji drugi stvor na ovoj Zemlji.Od trenutka kad napusti gnijezdo ta ptica trazi trnovito drvo,i nema mira dok ga ne nade.Uvuce se medu njegove divlje isprepletene grane,pjevajuci,nabode svoje tijelo na najduzi ,najostriji trn.Dok umire,njen bol prerasta u pjesmu daleko ljepsu od pjesme slavuja ili ševe.Cijena te predivne pjesme je zivot,ali citav svijet zastaje da slusa,a Bog na nebu se osmjehnuje.Jer ono najbolje sto postoji moze se dobiti samo po cijenu velike boli..ili bar tako kaze legenda.... |
-Dan mi je kao muka na krizu,a noc,kao mrtva dusa sto plače...Osječam se samom,nema nje da me štiti..Barem je ne osječam...Ne osječam joj dah ni glas koji mi je budio nadu da jos stojim na nogama....Osjecam hladnu vodu koja prolazi kroz zile i ledi mene i moju dusu koja ce jos malo nestati zauvijek....Nema vise istog osjecaja ni osobe......Ne zelim se sjecati sebe:nasmijeseno osobu i kao sretnu:zbog cega???zbog okoline koja misli da sam takva.....Srce mi je pretvoreno u zlo i to sam ja...ne zelim biti dobrica koja ima dušu..imam je,al ne kakvu svi ocekuju.....iza sebe ostavljam pakao koji gori......Podmuklo bi se smijala i gledala vatru koja hrani moje zlo,a rusi sve....plave se oci zagriju i postaju vatrene koje unistavaju tude dobre poglede.....Mrzim okolinu u kojoj zivim....zelim zivjeti u dobu koje se sve rjesavalo krvlju i ubodom u srce hladnim zeljezom......Ne zelim buducnost koja ce mi unistiti snove i mene.....u krivo sam se doba rodila s manje rata i prolivene crvene vode s tuznim i mrtvim facama na podu......sve bi ih zapalila da gore u paklu i mrtve i zive......samnom nema kraja...kao u crnom tunelu gdje osjacas ko i ja bol,tugu,mrznju........zelim uzjahati i pobjeci od tog svijeta i vratiti se u daleku proslost...ali ne.....sjednem u crnom kutu i tamo plačem znajuci da nikad nece biti stvarno i to me muci...boli me....ne tjesi me tuga samo me jos vise i vise slama.....dok jednog dana ne puknem i ne stvorim si crvene puteve na mojoj ruci i dok ne umrem od najvise cega volim:prolivene krvi.........Žudim da se stvorim tamo makar na par minuta u svojem snu...da se nikad ne probudim,da uvijek ostanem budna spavajuci i živeci u tom svijetu... |
< | srpanj, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv