Frizeri su klupko svijeta
Tko o čemu, sredovječno ovdjepotpisana o frizeraju. Frizeraj je fantastično bogata antropološka mikrokozmička fauna. Sajam raznobojnih taština, krvi, suza i viklera. Dakle.
Frizeri su mikrokozmosi ljubavi između dvoje ljudi. Kad se pođe u frizerke i isto takav [frizerski] salon, to je poput uštimavanja na ljubavni spoja iz snova: paziti da se podapralo pod ušesima i pripadajućim školjkama, da su pincetom iz nesesera počupane dlake na licu i podštucane one koje vire iz nosa, da se nemaju krmelji, da nije kojim komatoznim slučajem komad suhog mesa zapeo za kljove i pripadajuće sjekutiće, da se ne bazdi iz ustiju na luk bez ćevapa i čušpajz, da se spremno u cerebralnom zapućku nalazi pregršt/sijaset zanimljivih događanja za vađenje iz tričetvrt rukava (tada ruka izgleda elegantnije), za rasprostrt podnamen [ispod mene] kao crveni tepih: tri tuceta vrckastih, pet grama duhovitih, par metara tužnih, dvije kile banalnih, jedna politička. Svašta se pretrpi za glavnatu kitnjastu čekinju [to jest, frizuru]. Paziti na etiketivni bonton, gospodo, paziti!
A ove dugačke i mršave noge od Lissy bi trebalo zabraniti zakonskim amandmanima!
|