The Last Broadcast

Prvotni postotni postotak pobjede

Svaki dan naucim nesto korisno. Recimo, danas ujutro otkrih kako baratat onom tipkom na digitronu sto ima ovaj znak - %. Pokazo mi kolega Sved. Nakon punih cetvrt stoljeca koristenja istog (digitrona, to jest). Uvijek mi ta postotna tipka bijase nedokuciva nepoznanica. Nikad znala nijesam odalamit je i dobit nesto suvislo (uvijek bi dobila neke brojeve koji smisla ne imadose, sve neki zarezi, cudo jedno!). Pa je izbjegavah ko djavo tamjan. Obicno bih onda upotrebljavala onaj neki razlomak puta sto (ili podijeljeno sa sto?). Ko puckoskolac koji je pao malu skolu jedno pet puta.

Ta misticna tipka postotka uvijek mi odavase dojam neceg beskorisnog. Ono, da iz cistog mira ukrasi tastaturu. Dekorativna. Mila. Zgodna. Sve do danas. Kad je blesavi krampus uzeo shalu malu u svoje neizmanikirane shape i dotjero me pred sud: moradoh izracunat britansku verziju PeDeVea na nesto. A umjetnik u dusi kakav jesam ne imadoh pojma i opet poceh unezvjereno zvirlat pogledom okolo sebe. Meskoljih se i ne htjedoh priznat da pojma nemam o ONOJ tipki.

Onda je doso u pomoc kolega Sved. I udjoh u legendu. Svasta. Ponekad pomislim kako je to da se uopce i znam potpisat od puste inteligencije koja naprosto isijava iz mene poput neke radioaktivne supstance? Ali glavno da imadem plasticne-leptirice svjetiljku-zmiju (vidljivo na ilustraciji koju odabrah specijalno za danas). Svasta.