Ljubavna sreca najveca u sred Beca
Ovo Beca stavih poradi rime. Kraj prevaznog objasnjenja.
U petak, nakon dugo vremena, na kratko opet vodih ljubav sa zivotom. Hijena kakva vec jest (zivot, ne ja, nije zgoreg napomenut), vec dugo vremena mi uskracivase to veoma intimno i slatko druzenje. U tih par sati hijenetina (aka zivot, ukoliko jos niste uspjeli pofatat sve uzasno zamrsene konce) mi dadne nade u sve sto pozeljet htjedoh. Plesase okolo mene, snubise me, laskase mi do Himalaja i natrag. Pitah ga (hm, zanimljivo, zivot je ON) 'ocu li ikad uspjet omadjijat Vincent Galloa? Ljubavi, naravno, odvratise mi hijenica mojih zjenica (rima broj jedan, molim pedeset para), pri tom se smijeseci gore nego kakav sheret (pa otuda i pridjev sheretski, jel'). Pa ga pitam, jesam li najljepsa na svijetu ovome? Pa mi zapjevusi na uvce, ah, ljubicice moja milena, naravno, ne imade ljepse, pametnije, ljupkije i brkato-bradatije od tebe. Srce mi naglo poskocise od silnog uzbudjenja (ono, kad preskoci par ritmova, kaoti aritmija, hm, nema rime, vracam pedeset para).
Grlismo se. Ljubismo. Mazismo. Postojali smo samo nas dvoje. Legosmo u cistu i mirisnu posteljinu gdje me djava od zivota obljubise par puta u par sati. Bila sam mu jedna i jedina, bio mi je jedan jedini. Citase mi vlatorucno napisane i potpisane stihove. Crvenjeh se u liscu. Reko je da to voli. Rekoh da GA volim. Idila. Violine. Kombajni i ostala poljoprivredna masinerija odzvanjala nam je u usima. Slika ko iz obrazovnog poljoprivrednog programa (Poljoprivrednik i grunt, nesto u tom smislu).
Nema veze sto se u petak na oprostaljki jedne kolegice napih ko mila gera i ne znadoh za sebe, pri tom mijesavsi sve sto se mijesat dalo (bijelo vino, Guinness, gin & tonic i crno vino). Sto na putu kuci lancano palih cigaretu za cigaretom (a to uopce inace ne radim). I sto se osjecah ne ko smrt na dopustu, nego ko smrt u staljinistickom sibirskom logoru na minus triespet (imadoh osjecaj da se zemlja vrti oko mene jos citavo iduce jutro). Ne, to me je zivot stvarno volio. I ja njega. Alkohol uopce ne imadose veze ni sa cime. Znanstveno dokazana teorija koju ne moze nitko pobit ni najmodernijim oruzanim i verbalnim arsenalom.
A sad, dajte gusle! O, zivote, milo moje ('oce me Shkoro tuzit? Jel' trejdmarkao ove dvije Shkoropoznate rijeci?), uperih pracku u srce tvoje, a bome i ti u moje! Dvaput spomenuh moje. Samu sebe cu diskvalificirat: ajde, idemo mala, brisi kuci.
To NE bijase iluzija. Mos' mislit. Pa ti sad vjeruj u ljubav!
|