The Last Broadcast

Pop will eat itself

Citam recenziju knjige "The Last Party: Britpop, Blair and the Demise of English Rock" i sjetim se ostalih politicara koji su se besramno fotkali sa slavnim zvijezdama. Jedna od novijih je snimka predsjednickog kandidata John Kerryja i Mobyja. Nevjerojatno sto sve politicari nece napravit da izgledaju kul i pristupacno (ko fol tipa "hej, pa i ja sam samo jedan od malih ljudi"). Ne znam da li samo meni, ali uvijek na kraju ispadnu nezgrapno i ponekada krajnje vulgarno (Richard-I am not a crook-Nixon i Elvis, buahahaha). Kao, vidi me u lezernom izdanju, onak, jamming sa mojim najboljim novim frendovima, zar nisam broj jedan? Brrrr... Ili onaj fijasko kada je Tony Blair pozvao cijelu Brit-Pop "kremu" kod sebe doma u 10 Downing Street, ukljucujuci Noel Gallaghera? A na fotkama izgleda kao da ima motku u guzici, totalno ustogljeno te ocajnicki pokusava izgledat lezerno i kulerski (stalno se fura na to kak je svirao gitaru kad je bio na faksu). Mislim, nisu ni te zvijezde vesla sisale, tj ni njihovi motivi nisu altruisticki, dapace. Ali posto su mi politicari jos gnjusniji od tih tzv. zvijezda, onda vecinom rezim na njih.

Opet preslusavam po tko zna koji put "A Northern Soul" od The Verve. Dobar je, dobar. Za vikend odoh u Glasgow na jednu svadbu. Mrzim letit avionom. Zapravo, ne mrzim, ali definitivno mrzim turbulenciju. Valjda ce biti frajera u kiltovima. A northern soul, indeed.