The Last Broadcast

Ma fille, Marie

Nisam tip kojeg je lako rasplakat. Obicno se uvijek smijem frendicama da kaj tak melodramatiziraju i placu se nad svakom kvazi-srcedrapateljskom scenom, bilo u filmu, bilo na tv, bilo u knjigama. Ali ima jedna tema koja mi ne izlazi iz glave vec par dana: kako se covjek osjeca kad mora pokopati vlastito dijete.

Dvije stvari su me potaknule na to: proslotjedna epizoda Hitne sluzbe (znam, imam los ukus), gdje Dr Carterova zarucnica mora rodit dijete koje je vec umrlo u utrobi; i knjiga Nadine Trintignant “Ma fille Marie”: (prica je poznata: Marie, kcerka francuskog rezisera Jean-Louis Trintignanta, je umrla od posljedica rana zadobivenih kada ju je kao psa premlatio decko Bernard Cantat). Moj francuski je poprilicno rudimentaran i sigurno propustim puno toga citajuci (nije jos prevedena na engleski), ali ono sto razumijem je prekrasno, a istovremeno tako bolno opisano. Uvijek se kaze da je smrt djeteta nesto najgore sto se covjeku moze desit: da pokopa vlastito dijete. Bilo kako da umre: “prirodno” (bolest) ili nasilno. To se kao kosi sa teorijom da je red na djeci da prvo pokopaju svoje roditelje. Kad se ta teorija okrene naglavacke, sve gubi svoj smisao, sve postane besmisleno, plasi nas i uznemiri do korijena. Sve cemu su nas ucili kao male pada u vodu. Tako obicno biva kada se takve “fundamentalne” teorije preokrenu. Kada 2+2 vise nisu 4 kao sto su nas ucili, nego nesto sasvim drugo.

Pricala mi je mama kako je za vrijeme 2. svjetskog rata izgubila 3 sestre: jedna se ugusila sa kruhom, a blizankinje su umrle od trbusnog tifusa (jedna za drugom, u razmaku od 5 minuta). Rekla je da je baka (njezina majka) to primila dosta pragmaticno: ipak je bio rat, imala je jos 4 zive djece koja su bila ovisna o njoj i djedu. Morala se instinktivno okrenut zivotu, nije bilo vremena razmisljati i kontemplirati o tome sto se desilo. Da li je ikada prosao dan, a da nije razmisljala o njima, ne znam. Nikada je nisam pitala. Da li to uvijek ostane nekakva praznina koju nista ne moze ispuniti? Da li stvarno sa takvim dogadjajem nestane dio tebe koji nitko vise ne moze vratiti?