The Last Broadcast

This is England

U zadnjih tjedan dana uocila sam zanimljiv fenomen ovdje u Engleskoj (pazite, govorim o Engleskoj, ne o UK): zastave St Georgea (Engleska zastava) su se pocele vijorit iz automobila. Iz onako, poluotvorenih prozora, pa na obje strane, pa na krovu, pa na zadnjem sjedistu i tako redom. Koji im je vrag? Mislim si, to je sigurno jer vec lagano pizde poradi EP u Portugalu, ali sjetim se da je tako svako ljeto. Moram priznati da to nisam bas primijetila u Skotskoj. Mislim da se Englezi puno vise uzimaju za ozbiljno nego Skoti. Evo, recimo, u nogometu, Skotska spusi (a uvijek spuse), vele, ah, kaj sad, nis’, idemo se napit u pub. A Englezi, boze sacuvaj, nafrlje se i onda su im svi krivi. Pa onda analize u novinama, na TV, radiu. Pa onda jos ako izgube od nacije koja im je i ovako “omiljena”, poput Francuske ili ne daj boze Njemacke, The Sun poludi (“The Frogs”, “The Hanses/Gerries”).

Victor Meldrew alert (tko ne voli slusat penzice i onima koji se tako osjecaju, neka ne cita dalje): prijeti nam se poskupljenje benzina na vise od 90 penija po litri. Pa ovo je uzas! I ovako placamo skoro najskuplji benzin u Europi (vecina toga je porez, grrr), sad jos ovo! Kao, zbog onih napada u Saudijskoj Arabiji, bla, bla. Onako, bas je zanimljivo kako to da u USA benzin bas nikad tak ne poskupi. A placaju ga 47 centi po litri! Pa to je negdje oko 30 penija ili jos sitnije! Bah, some guys have all the luck, kako bi Rod Stewart rekao.

Useless fact alert: sanjala sam da mi je Dave Navarro muz: da je izabrao mene umjesto Carmen Electre, buahahaha.