[note: isprike radi dugog nepisanja. problemi s editorom i pripreme za fax. malo sam u živčanom stanju, post također. i djetinjast je.]


[play me.]





"I'll kill her! She stole my future when she.. took you - AWAY!" pjevala sam s čašom u ruci i cigaretom među prstima. Desnom šakom sam lupala po stolu u ritmu pjesme dok su me ostali promatrali s velikom dozom sažaljenja. Jiang me primio za rame, no samo sam trznula ramenom da se otarasim njegova dodira i nastavila pjevati. U jednom gutljaju popila sam ostatak Jim Beama kojeg sam toliko mrzila i stavila cigaretu u usta tupo gledajući u Jianga. Zatim sam mu se nasmijala i ispuhnula dim prema njemu. Nije se pomaknuo ni za centimetar. Promatrao me još par sekundi, a zatim snažno ošamario. Slijepljena kosa razletjela se po mome licu. Podignula sam glavu gušeći se od smijeha. Ispustila sam cigaretu na pod, rukama obuhvatila Jiangovo lice te ga snažno poljubila u usta. Odgurnuo me. Opet sam se gromoglasno smijala.
"O-oprosti, ali morala sam! Upravo si napravio što želim već dulje vrijeme, pahahahhah!" Na trenutak sam zastala da me preplavi još jedan val smijeha, pa nastavila: "Udari me opet, prijatelju! Hajde! Svi znamo da to želiš. Ili čekaj!; Aqua, Neone, želite li vi?" zahihotala sam se, a onda se svalila na kožni naslon stavljajući još jednu cigaretu u usta.
"Ami... Što to radiš iz sebe?" tiho me Patrick upitao. Podignula sam obrvu i oči okrenula u njegovom smjeru još uvijek pokušavajući zapaliti cigaretu. Nasmijala sam se ne shvaćajući njegovo pitanje, odgovorila sam ono što mi je prvo palo na pamet:
"Oduvijek sam htjela biti pilot, znaš."


8 sati ranije.

Benjamin Caulfield mrtvo je ležao na podu svezanih ruku, no odvezanih nogu i ustiju. Vruća krv slijevala se iz njegova nosa kao i njegove razbraušene kose. Noah Smith tiho je koračao svojom prostorijom smireno žvačući duhan i prepričavao nam što je do sada saznao o krtici u našoj Bazi i Benjaminu. Nije se doimao šokirano, naprotiv, ponašao se kao da je cijelo vrijeme znao što se događa.
"Pretpostavljam da je vaš Nadležni u prilično napetom stanju, jesam li u pravu?"zamljackao je i pogledao u moj tim. Svi su pokunjeno šutjeli i gledali u mene. Očito je bilo na meni da govorim.
"Jest", smireno sam sklopila ruke na koljenima ne obazirući se na činjenicu da je agent Caulfield prije par sekundi pod mojim nogama bljuvao krv.
"Što točno predlažete, gospodine Smith?" upitao ga je Jiang koji je stajao točno iza mene. Osjećala sam njegovo ubrzano disanje.
"Imam savršen plan, svidjet će vam se. A on glasi: ništa. Nećete apsolutno ništa napraviti." Čim je čuo komešanje moga tima i nezadovoljno stiskanje čeljusti, nastavio je:
"Zasad. Pustite prvo moj tim da pročisti Bazu, a onda vi stupate na red. Sada biste mogli održati svoj dio pogodbe. Odradite par operacija i onda ste slobodni. Sutra počinjete s radom. Doviđenja!" rekao je, a onda se okrenuo prema velikom regalu s knjigama i prstom počeo prelaziti preko naslova. Moj tim i ja smo se međusobno pogledali, a zatim svi krenuli iz prostorije. "I još nešto, agentice Salinger!"
Sporo sam se okrenula dok je moj tim izašao iz sobe.
"Da, gospodine Smith?"
Još uvijek je bio okrenut prema knjigama, ali mu je glas i dalje bio zvonak s titrajima smiješka.
"Agentica Stox se vraća za pola sata. Vjerujem da Vam ima nešto za reći."
Podignula sam obrvu i u polusmijehu odzdravila. Tiho zatvarajući vrata primijetila sam da su svi, osim Jianga, otišli.
"Danas imamo slobodan dan, svi su otišli upoznati ostale agente. Ideš?" mahnuo je glavom ne primijećujući Jane kako elegantno došetava iza njega.
"Aminette već ima planove. Slobodno se pridruži ostatku tima, agente Meng. Kolegica će vam se kasnije pridružiti", kimnula je glavom gledajući u mene. Jiang je napravio pokret glavom kao da želi reći 'kako želiš', potapšao me po ramenu, a onda produljio hodnikom. Gledala sam za njime dok me Jane nije prekinula u mislima.
"Pođi za mnom", rekla je više kao naredbu, a ne molbu i krenula prema svom uredu.
"Sjedi, molim te", rukom je pokazala na stolicu pridržavajući mi vrata.
"Hvala, radije ću stajati", odvratila sam ulazeći u njen ured i pogledavajući te fascinantne boje. S olakšanjem sam shvatila kako se Janein znatno razlikuje od Smithovog, prilično mračnog, ureda; iako smo bili pod zemljom, Janein ured krasile su breskvine boje i žarka svjetla u kutovima prostorije. Također je imala mnogo biljčica čije lišće i cvijeće je nestašno padalo s polica na kojemu su stajale knjige, a njihove sjene odražavale su se na suprotan zid. Sveukupni dojam bio je poprilično...
"Šumski", oduševljeno sam promrmljala osjećajući ugodu. Dok sam tako očarana stajala nasred ureda, Jane me u prolazu potapšala po ramenu i tiho rekla sjedajući na svoju stolicu: "Mislim da bi ipak bilo pametnije da sjedneš."
Začuđeno sam je pogledala. Zbunjeno sam se sjela, no još jednom, tek toliko za užitak, sam si priuštila još jedan pogled na zidove. Jane je dotle pogledala na ručni sat i tiho počela odbrojavati: "Četiri, tri, dva, jedan..."
BUM! Glasni tresak vrata natjerao me da poskočim na stolici. Jane je i dalje smireno sjedila položivši glavu na ruku i pozdravila osobu s kacigom koja je upravo umarširala u sobu.
"Zdravo, May. Loš dan?"
Djevojka u u uskom kožnom odijelu skinula je kacigu. Tamnosmeđa kosa joj se razletjela i miris jagoda se proširio prostorijom.
"Dobila si ovu okladu, ali u sljedećoj ću te uništiti", prstom je pokazala u Jane ne shvaćajući da sam i ja u prostoriji.
" 'Ne sjedaj na Suzuki, uzmi Gladius?!' To je zbilja bilo nisko", dok je tako vikala, obrazi su joj se zažarili, a kosa još više razletjela.
"Umm, May? Stigli su nam agenti iz britanske Baze. Ovo je njihova predstavnica", Jane je rukom pokazala prema meni, a May je istog trena zašutjela i pogledala u mene. Mislila sam da to nije moguće, ali agentica Stox još više se zarumenjela i nesigurno nasmiješila. "Agentica Stox, drago mi je i ispričavam se što ste morali prisustvovati mom ispadu", čvrsto mi je stisnula ruku. Podignula sam se sa stolice da joj uzvratim ruku i rekla: "Ami Salinger. I slobodno mi se obraćaj s 'ti'. Istog smo ranga", nasmiješila sam joj se. Zahihotala se, a zatim opet okrenula prema Jane:
"Dobro, trebaš li me nešto onda ili....? Htjela bih se otići istuširati."
"Zapravo, da. Ami", tu je glavu okrenula prema meni sa smiješkom i rukom pokazala na May, "želim ti predstaviti suprugu Brandona Suna."
Znala sam točno tko je Brandon Sun.
Znate li onaj trenutak kada osjetite kako vam srce staje od silnog uzbuđenja - na primjer, kada piscu najednom sine odličan završetak savršeno ukomponiran sa zapletom ili kada se slikaru omakne jedna greška, a zatim shvati da bi ga ta upravo ta greška mogla proslaviti? A znate li onda osjećaj kada pisac shvati da mu završetak ipak ne drži vodu, a slikar se toliko uzbudi oko te greške da ju slučajno pogorša? Taj osjećaj rastvorio mi je utrobu. Nisam znala bih li se smijala ili plakala, pomislila sam i na to da zavrištim, ali čemu? Nastavila sam sjediti praveći se da me to previše ne dira, štoviše, naslonila sam glavu na ruku kao da se dosađujem.
"Drago mi je", promrmljala sam. May je i dalje bila rumena u obrazima nesigurno ljuljajući kacigu u desnoj ruci.
"Da, umm... Znam da danas tvoj tim i ti imate slobodan dan pa bi mi bilo drago kad biste došli na večeru."
Čvrsto sam stisnula oči i prstima se primila za gornji dio nosa.
Začula sam Janein oštri, ali pomalo nesigurni glas: "May. Mislim da to nije najpametnije sada. Ami se ne osjeća baš najbolje, a tim je već otišao u grad svatko na svoju stranu tako da... Mislim da bi bilo najbolje pustiti agenticu da se odmori."
"Baš zato! Brandon se sad već potpuno usavršio u kuhinji, morate probati njegov tajvanski specijalitet. I ima odličnu bioenergiju, mogao bi ti pomoći oko bolova u leđima ili mišićima", veselo je pričala stalno prebacujući kacigu iz ruke u ruku.
"May..." Jane ju je pokušala zaustaviti. Otvorila sam oči. Onaj šumski ugođaj nekako me smirio. Duboko sam udahnula. Već sam trebala biti pomirena s time da sada ima drugi život. Usnice sam nekako rastegnula u osmijeh i čelo sam uspjela izgladiti da izgleda kao da sam sretna s tom ponudom. Pogledala sam u May i trepnula.
"Bilo bi mi drago."
May je tiho zaskvičala smijuljeći se i poskočila na mjestu.
"Okej, idem onda pod tuš i brzo kući da pripremim sve. Jako mi je drago da ste stigli", još jednom mi je stisnula ruku, a zatim izjurila iz ureda.
Podignula sam pogled. Jane me oprezno promatrala. "Jesi li sigurna u ovo?"
Nekoliko sekudni sam se koncentrirala na svoje disanje, a zatim nasmiješeno odgovorila: "Pomirila sam se s time. Ako neću moći podnijeti, samo ću reći da mi je pozlilo. Dylan nikada nije bio... Stru-stručnjak u kuh..."
Ne znam kada ni kako sam briznula u plač, sjećam se samo trenutka kad je Jane ustala sa stolice i došla do mene. Pričekala je par trenutaka, a onda se spustila kraj mene i primila me za ruku. Dok sam tako ridala par puta mi je pobjegao hihot. Još uvijek sam bila zbunjena oko odluke hoću li plakati ili umirati od smijeha. Nakon nekog vremena, glasno sam se nasmijala i obrisala suze. Pogledala sam u Jane koja je cijelo vrijeme čučala kraj mene.
"Obojica su živi, Jane."
"Znam. Samo moramo otkriti gdje se Peter nalazi. Čudno je za Dylana kako sam saznala. Jednog dana May mi je došla sva zbunjena i zajapurena na posao. Kad sam ju pitala što se događa, rekla je da je na zadatku spasila jednog mladića u potpuno nesvjesnom stanju. Tad se još nije bio probudio, ali navodno je bio u katastrofalnom stanju. May mi nije rekla detalje, ali bilo je kao da ga je pronašla u kontejneru."
Zadrhtala sam.
"Ali", nastavila je, "sada je prilično dobro. Odlično čak, rekla bih. Vjerovala ili ne, zaposlio se u vrtiću."
Nasmijala se kad sam razgoračila oči.
"Da, lud je za djecom. Štoviše, izrazio je želju za vlastitom."
Nasmiješila sam se.
"Oduvijek je skrivao tu nježnu stranu u sebi. Sad kad je zaboravio onog Dylana koji se strašno trudio da bude bezosjećajan može ostati samo onaj osjećajan. Drago mi je zbog toga", rekla sam prisjećajući se njegovih ispada.
"I ne znam koliko ti to smijem reći, ali on i May jako su zaljubljeni i voljela bih... Ovo će sad zvučati grozno, ali..."
"Voljela bi kada ne bih to poremetila, znam", iskrivila sam usnicu i pravila se da sam se pomirila s time.
"Žao mi je", njen dlan opet je bio položen na mojoj ruci.
"U redu je. May je bila uz njega od prvog dana otkad je ponovno progledao... To je posve normalno."
Podignula sam glavu prema stropu gdje su plesale sjene biljaka. Duboko sam udahnula i nesigurno upitala: "Hoćemo li?"

[play me.]

Vožnja Janeinim neslužbenim automobilom prošla je prilično ugodno. Čim smo izašle iz grada i ušle u predgrađe, auto se počeo polako ljuljati zbog malih nagiba kraj šume. Sunce je polako zalazilo i krvavozlatne boje kidale su se kroz lišća gustih krošanja. Neprestano sam gledala kroz prozor, nisam bila previše raspoložena za razgovor jer sam mislila da ću povratiti ako kažem nešto. Osam godina je prošlo otkad sam ga posljednji put vidjela. Nosi li sličnu odjeću kao prije? Podiže li kosu još uvijek kad ide negdje? Neke navike morale su mu ostati. Prstom sam zamišljeno prešla preko donje usnice i duboko udahnula.
"Bit će sve u redu", oglasila se Jane. Kimnula sam glavom, ali nisam ništa rekla. Nije bilo potrebno išta reći, znala je kako se osjećam.
" 'Whatever colours you have in your mind....' " progovorila je Jane citirajući pjevača Dylana, "...tu smo."
Stresla sam se na sekundu, a onda otvorila vrata automobila. Zrak je mirisao po japanskim trešnjama i pokošenoj travi. Ispred nas bila je smještena kućica izgrađena tipično za engleska predgrađa stoga sam se iznenadila. Ispred nje bio je maleni travnjak s grmljem i cvijećem. Čini se da je to svaka kuća ovdje imala. Nesigurno sam zakoraknula prema kući, ali me Jane čvrsto primila ispod ruke i odvukla do trijema.
"I zapamti, mi smo policajci. Ne spominji nikakve tajne zadatke ili štogod bi ti moglo izletjeti u naletu uzbuđenja. I čim poželiš otići, daj mi do znanja, shvatit ću znak."
"Toga se i bojim. Da neću htjeti otići", prestrašeno sam okrenula glavu prema njoj. Uzvratila mi je pogled iskrenog žaljenja, a onda mi stisnula mišicu.
"Stisni zube, curo. Možeš ti to."
Pokucala sam tri puta na drvena vrata i u roku sekunde izletjela je May i bacila nam se u zagrljaj. Bila je u običnim trapericama i uskoj majici. Čak i tada izgledala je nevjerojatno.
"Tako mi je drago da ste došle!" smijala se držeći kuhaču u desnoj ruci. "I Ami, moraš mi reći gdje si našla ovu Batman majicu, tražim je već godinama! Staru sam prerasla", naškubila je usne kao malo dijete i nisam se mogla ne nasmijati. U toj jednoj milisekundi mog hihota iza Mayinih leđa pojavio se Dylan grleći je i ljubeći u vrat. Sve sam vidjela usporeno - njegove ruke kako se stežu oko njenog trbuha i podiže je s poda dok se ona glasno smije, Janein prestrašeni pogled uperen u mene, a zatim njegov pogled u mene pa u Jane.
"Jane! Drago mi je da te vidim!" primio ju je u zagrljaj i nasmijao se. Zatim se okrenuo prema meni i pružio ruku.
"Brandon, drago mi je." I dalje se tako vragolasto smijao, no sada vjerojatno toga nije bio ni svjestan. Oči su mu imale poseban sjaj, a kosa bila malo kraća iako i dalje crna kao ugljen. Htjela sam mu se baciti u zagrljaj, izljubiti i ne puštati iz zagrljaja, htjela sam makar da me pljusne tek toliko da opet osjetim njegov dodir na svojoj koži.
Jane se iza mene značajno nakašljala da me podsjeti na Dylanovu ispruženu ruku.
"Ami Salinger, drago mi je", primila sam ga za ruku i osjetila normalnu temperaturu. Čvrst stisak njegove ruke bio je kao šamar za svijest. Zbunjeno sam zatreptala, a zatim pustila njegovu ruku.
"Pa, hoćemo li?" May se nasmiješila i ušla u kuću. Jane me lagano gurnula kroz vrata i najednom me obuzeo miris tajvanske hrane i mirisnih štapića. Odlučila sam ovo odigrati najbolje što sam znala. Cilj mi je bio ne pokazati osjećaje kad je to najpotrebnije. Za to sam i plaćena. Smatrat ću ovo laganim zadatkom.
"Mmm, ovo odlično miriši!" široko sam se osmjehnula prema May i Dylanu čija ruka je sad bila preko Mayinih ramena. Nasmiješili su se jedno drugome, a zatim ga je May poljubila u nos i opet se nasmijala.
"Brandon je kuhao, nadam se da će ti se svidjeti. Jane već zna sva naša jela. Pa...." tu je značajno pogledala u Dylana. "....Brandonova jela, uglavnom." Opet se zacrvenila, a onda kuhačom lupnula Dylana po glavi i pobjegla u kuhinju. Dylan se nasmijao i doviknuo joj: "Dobit ćeš za ovo!"
Jane se nasmijala i ja sam joj se pridružila. Ponekad je prelagano lažirati smijeh.
"Sjednite, sad će pića. Što ćete popiti?" upitao je dok smo sjedale na meki naslonjač.
"Ja ću juice, B.", rekla je Jane skidajući jaknu.
"Gin tonic", brzo sam rekla shvaćajući da me opet panika lovi. Jane me laktom udarila u rebro stoga sam tiho procmoljila: "I ja ću juice, hvala."
"Odmah", nasmijao se i otrčao u kuhinju. Zarila sam glavu među ruke.
"Ubit ću se."
"Zasad je dobro, još tako nekih sat-dva i super je", bodrila me Jane.
"Mhmm", zahroptala sam. Iz kuhinje opet se začuo hihot i njegovo zafrkantsko režanje. Progutala sam slinu.
"Jane... Bi li bilo okej da ... Ovo odgodimo?"
"Molim? Ne, Ami, ne možeš vječno bježati od togaa", uhvatila me za ruku i očima molila da ostanem.
"Oprosti, mislila sam da ću moći, ali još su tu. Ti osjećaji i ta bol. Trebam vremena. Zahvali im se. Smisli nešto."
Zgrabila sam jaknu i potrčala prema vratima.
"Ami!"
Smrznula sam se na mjestu. Njegov glas bio je melem za moje uši. Polako sam se okrenula.
"Ideš već?" imao je nevini dječji pogled.
"Mmm, nije mi dobro. Ne želim da me gledate kako tu cmoljim po podu", nasmiješila sam se, a on je uzvratio:
"Imamo tablete ako ti nije dobro. Možemo...."
"Ne, stvarno, u redu je. Doći ću jedan dan", dotaknula sam mu rame te izašla iz kuće. Još uvijek je bio na vratima zbunjena izraza lica kad sam izvadila mobitel i nazvala Jianga. Skrenula sam iza ugla.
Osjećala sam otkucaje srca u glavi. Cijelo tijelo mi je bubrilo od otkucaja i teškog disanja.
"Jiang? Gdje ste?"
Čudnog glasa odgovorio je: "Blitz bar. Gdje si ti?"
"Doći ću za sat vremena. Čekajte me ondje."

sadašnjost.

"Oduvijek sam htjela biti pilot, znaš."
"Ma prestani se glupirati, što ti je došlo?!" Neon me protresao za ramena. Glupavo sam se smiješila i mahala rukama.
"Želiš li da poletim, Neone?" zahihotala sam se.
Zgađeno me bacio natrag na kauč, promrmljao Jiangu da me dovede u red do sutra, a zatim otišao zajedno s Aquom i Patrickom.
Jiang je potišteno uzdahnuo.
"Ami, idemo doma."
"Našla ga je negdje bačenog, nije li to smiješno?! NE, zapravo, IRONIČNO JE. Zvala sam ga 'smeće' jednom, sjećaš li se?", opet sam se nasmijala držeći, već ne znam koju po redu, čašu.
"Okej, vrijeme za spavanje", primio me mišicu lijeve ruke i pokušavao podići, no ja sam uporno htjela ostati.
"AMI!!! Dosta bi bilo!" Par ljudi okrenulo se da vidi tko se to dere.
"Ššš, Jiang, privlačiš pozornost", prošaptala sam glupavo se smiješeći.
Primijetila sam da je zakolutao očima.
"Oh, gle! Evo našeg pilota! Oscare!! Hej!" mlitavo sam raširila ruke.
Tamna prilika koja se provlačila kroz hrpu ljudi okrenula se i napokon dovukla do stola. Čula sam Jianga kako mrmlja "Eeevo i još jednog idiota", no nisam se obazirala. Ponašala sam se prema Oscaru kao da mi je dugogodišnji prijatelj. I koliko sam vidjela, nije ni on bio u najboljem stanju.
"Kolegice Salinger! Kakva čast da Vas vidim ovdje! I tvoj potrčko je tu. Hmm, zanimljivo", podignuo je obrve i nasmiješio je Jiangu na što je ovaj zakolutao očima.
"On mi je prijatelj. Najbolji!" žestoko sam ga lupila par puta po mišici. Jiang mi je uhvatio ruku i jako ju stisnuo.
"Najradije bih ti sad stavio ruke u lisičine da se ne možeš pomaknuti, ali računam da još uvijek imaš zdravog razuma i da ćeš me pričekati dok odem do wc-a. Ha? Misliš li da si u stanju to napraviti?"
Snažno sam kimnula par puta, a onda mu se iscerila. Još jednom je zakolutao očima, a onda otišao.
"Kolegice, što kažeš na to da nastavimo tulum kod mene doma, ha?" nagnuo je glavu.
"Kažem da ne smijem", odmahnula sam glavom kao malo dijete.
"Ma daj, tko ti je on? Tata?"
"Prijatelj. Jedan od rijetkih."
"Pa i ja sam ti prijatelj!" raširio je ruke kao da čeka da mu se bacim u zagrljaj.
Podignula sam obrve.
"Pusti me na miru."
"Kako god želiš, kolegice. Samo sam mislio da bi voljela noćas zaboraviti neke stvari. Bar nakratko."
Podignula sam pogled. Imao je pravo. Imao je itekako pravo.

No, nisam to mislila i sutradan kad sam se probudila gola omotana bijelom plahtom i okružena malim ogledalcima na kojima je bio rasuti bijeli prah.