PART 2

~ (renoviranje)

20.09.2009. u 15:39 |

ostavi trag… (13) | printaj. | x | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

desing by: dark sword dancer


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

da/ne?

Opis bloga

...Distant memories are buried in the past, forever.

~

Na svom kamenom jastuku sanjala sam snove o smrtnom nadzemnom svijetu. Čula sam njegove glasove, njegovu novu glazbu - poput uspavanki, dok sam ležala u svom grobu. Zamišljam njegova fantastična otkrića, upoznala sam njegovu hrabrost u bezvremenskom svetištu svojih misli. Iako me odbija svojim bljeskavim oblicima života, čeznem za onim koji ima snagu neustrasivo hodati svijetom, ići posred vražje ceste.

Linkovi


Lana, Rhianna

Cassandra N. Riddle

ForksForum

Magic in Hogwarts

Finavir

Aethelwyne M. Damien

Likovi

Glavni likovi:

Cheyanne Darell ~ glavna pripovjedačica ove priče u kojoj opisuje događaje sa svoje šeste godine u Hogwartsu pa nadalje, piše u prvom licu iako ćete u priči ponekad naići na ulomke pisane u trećem licu iz tuđe perspektive. Također će biti često korištena retrospekcija radi važnosti onoga što planiram s pričom.

Tom Riddle ~ Lik posuđen od Rowlingice, dečko kojeg Cheyanne upoznaje tek za vrijeme šeste godine. Njezina samozatajnost i njegov karakter isprplest će se tvoreći nešto ... i sami ćete vidjeti.

Nera Riddle ~ Izmišljen lik koji igra ulogu mlađe sestre Toma Riddlea prema kojem osjeća nešto između ljubavi i mržnje, u Hogwartsu je četvrta godina, te zajedno s bratom živi u bezjačkom sirotištu. Cheyannina "bolja" poznanica.

Cimerice:

Jennifer Cypher

Naomi Patrelli

Loenne Jackins

Nicole Sparrow

Maybe we're not supposed to be happy. Maybe
gratitude has nothing to do with joy. Maybe being grateful means
recognizing what you have for what it is. Appreciating small victories.
Admiring the struggle it takes simply to be human. Maybe we're thankful
for the familiar things we know. And maybe we're thankful for the
things we'll never know. At the end of the day, the fact that we have
the courage to still be standing is reason enough to celebrate.
~
At the end of the day, there are some things you
just can't help but talk about. Some things we just don't want to hear,
and some things we say because we can't be silent any longer. Some
things are more than what you say, they're what you do. Some things you
say cause there's no other choice. Some things you keep to yourself.
And not too often, but every now and then, some things simply speak for
themselves.
~
It begins where it ends...
In nothingness.
A nightmare born from deepest fears, coming to me unguarded.
Whispering images unlocked from time and distance.
A soul unbound - touched by others but never held.
On a course charted by some unseen hand.
The journey ahead promising no more than my past reflecting back upon me.
Until at last, I reach the end.
Facing a truth I can no longer deny.
Alone, as ever.
~
To love is to destroy and to be loved is to be the one destroyed.
~
Kad ispustite čašu ili tanjur na tlo, začuje se glasan zvuk. Kad se razbije prozor, pukne noga stola ili kad slika padne sa zida začuje se buka. Ali kad pukne srce, nastane tišina. Pomislili biste da će nešto tako važno napraviti najveću buku na cijelom svijetu ili da će se začuti neka vrsta ceremonijalnog zvuka poput udarca činele ili zvuka zvona. Ali ne, čuje se samo muk i gotovo poželite začuti neku buku koja bi skrenula pozornost s boli.
Ako i ima buke, ona je unutra. Vrišti i nitko je ne može čuti. Tako glasno vrišti da vam uši odzvanjaju i glava puca. Otima se poput velikog morskog psa uhvaćenog u moru; zavija poput medvjedice kojoj su uzeli mladunče. Tako to izgleda i tako to zvuči, kao velika uhvaćena izbezumljena zvijer koja je zatvorenik vlastitih osjećaja. Ali takva je ljubav... nitko nije nedodirljiv. Divlja je i boli kao otvorena rana izložena morskoj vodi, ali kad se zapravo slomi, sve utihne. Vrištite samo iznutra i nitko vas ne može čuti.
~
Još uvijek se ogledavam da vidim što drugi rade kako bih bila sigurna da nisam posve drugačija, još uvijek se ogledavam tražeći pomoć, nadajući se da će me netko pogurnuti ili mi došapnuti savjet, no čini se da ne uspjevam uloviti ničij pogled. Izgleda da se nitko osim mene ne ogledava i pita što sad.
~