nemam ime. samo čičak

ponedjeljak, 10.04.2006.

vila u kapljici kiše...duga u vilinom oku

guta me glazba poslijednjih dana. to i iluzija vlastite mašte.
lutam polako i nesputano vlastitim snovima. ponekad čak želim da bude kao u onom crtiću kojeg sam gledala kad sam bila dijete. ako se itko više sjeća amalke, bijelog vijenca i zelene livade.

ne krijem svoju sanjarsku narav. samo je ne znam izraziti.

kako izgledaju vile? možda poput sitnih kapi kiše koje se neprimjetno spuštaju iz oblaka i nježno dodiruju tlo. i to samo kada sunčeve zrake probijaju srž crnih oblaka. tako nastaje jedna od najdivnijih duga.
gdje počinje duga? ili je odgovor na to pitanje znala samo srna. a i ona je ostala zaboravljena.


toliko misli. toliko riječi. previše zaborava.
možda je ipak prašina prekrila kapke naših očiju.baaaaaah preteški izraz.

ja ću spavati. ali samo do sutra. još jedno jutro. blagi obzor prekriven maglom bash negdje u daljini što se očitava s mog prozora.

a vile? moža i nisu kiša. ipak je dovoljna samo noć. i trunčica mjesečevog sjaja.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv