širom otvorenih očiju
utorak, 27.11.2007.
običan dan
Danas sam malo izgubila energiju, iscrpljivanje na poslu je postalo već kronično ,previše posla za premalo novaca je već uobičajena pojava ali zato je ekipa na poslu nenadmašna. Sve je lakše uz smijeh ,smijemo se što nas rasturaju s poslom a tako je najbolje kad ionako ne možemo drugačije.A moj najbolji frend je opet u depri, ma odjurila sam danas do njega i došlo mi je da ga rasturim onak s guštom, ne volim ta njegova tmurna raspoloženja,ali na bijes je on odgovorio smijehom i tad sam shvatila da se vratio iz svog crnila. Rekao je da sam samo ja za to sposobna ,uh, a tako me je ljutio cijeli dan,isključio je mob, nisam mogla do njega jedino mi je preostalo da odjurim k njemu kad sam završila s poslom. A njegovo crnilo i mene boli i samo sam ga molila da to shvati. Nije sam na svijetu, a prijatelji ionako služe da pomognu u nevolji. Volim tog svog prijatelja, volim ga kao pravog prijatelja.
ponedjeljak, 26.11.2007.
Opet razmišljam o rečenici mog prijatelja! Rekao je da je gladan emocija,emocije mu trebaju da bi se osječao živ, nije ih dugo osjetio, nije ih davao ni primao.Svima nam trebaju emocije ,živimo od njih, život postaje lakši s njima, hladnoća, i život bez emocija nisu baš prihvatljivi ,ali ja ne znam kako da mu pomognem.A htjela bih pomoći!Ovih dana me taj problem muči kao da je moj vlastiti, ramišljam ali nemam pametnih ideja. Emocije, poput ljubavi, strasti su one koje on treba a to jednostavno osjetiš ili ne osjetiš. Rekao je da mi zavidi jer sam ja puna tih emocija! Zanimljivo, toga nisam bila svjesna dok on to nije rekao. I jesam puna emocija, kod mene uvijek gori neka vatra, ponekad ju je problem obuzdati,pa do sada sam voljela sve moje muškarce, neke jače a neke malo manje ali definitivno sam ih voljela.I volim sve moje prijatelje pa čak i neprijatelje. Pitam se kako je živjeti ako nikoga ne voliš?
subota, 24.11.2007.
Sreća
Opet vodim raspravu s mojim prijateljem o temi sreće,po tko zna koji put!Njegovo mišljenje da sreća u životu,osječaj sreće, nikad ne traje dugo me tako nervira. Pita on mene kako mogu biti sretna kad vodim beskrajno dosadan život! Kao i on! Ma mogu biti sretna, pa ja sam živi primjer da taj osjećaj može dugo trajati.Sretna sam kad ujutro ustanem i vidim sunčani dan, sretna sam sa malim stvarima koji mi donese svaki novi dan.Sretna sam i na beskrajno dosadnom poslu,jednostavno sam takva, pozitiva mi je u krvi. A on je ipak pesimista.Stav u životu diktira taj osječaj sreće.Dakako da ga on nema kad je vječni pesimista.
utorak, 20.11.2007.
širom otvorenih očiju
Upravo razgovaram sa svojim virtualnim prijateljem o tome mogu li muškarac i žena biti samo prijatelji! Njegovo je mišljenje da mogu ,ali uz pitanje dokle? Ne razmijem njegov stav, ili sam ja idealista, ali što to znači ,dokle? Zar neminovno moraju jednom završiti u krevetu'? Nešto ne kužim ali večina muškaraca razmišlja na taj način ili sam ja još naivna,nisam više mlada ali naivna izgleda jesam.Naime on se boji da bi njegova žena krivo shvatila naše razgovore ali u isto vrijeme želi razgovarati i družiti se samnom jer smo istih shvaćanja ,toliko slično razmišljamo i potičemo jedno drugo na razmišljanje .A žena u našem okružju vjerovatno bi to i mogla krivo shvatiti, ma ne znam sad, vjerovatno je on u pravu ali zašto onda ne može s njom razgovarati na taj način. Nju ne zanimaju te teme pa vjerovatno zato i nemogu o tome razgovarati. Imam i ja muža s koim o određenim temama ne mogu razgovarati ali on mi ne brani da se družim s onim ljudima s kojima nađem zajedničke teme, čak i on ima svoje društvo u kojem sam ja višak upravo zato što me takvi razgovori koji oni vode ne zanimaju . Ma stvarno postavljam pitanje da li smo toliko veliki licemjeri da se zbog okoline odričemo ugodnih razgovora i druženja?Mogu li muškarac i žena biti prijatelji?????
